US 14. VII. IHT ŽENEVSKA KONVENCIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. VII. 1999. Pripazite, Ženevska konvencija je na udaru Yves Sandoz, direktor za međunarodno pravo i komunikacije Međunarodnog odbora Crvenog križa, piše: "Približavamo li se radikalnom izazovu pedeset godina staroj Ženevskoj konvenciji ili idemo prema ponovnoj potvrdi njezine univerzalne vrijednosti? U tom su smislu važna sljedeća dva pitanja. "Prvo je pitanje 'pravednog rata'. Ta godinama stara zamisao prvotno je utvrđivala određena pravila za ratova među kršćanima, ali ne i za operacije pokrenute protiv 'nevjernika'. Preneseno u svijet današnjice, ona bi akcije poput one koju je NATO poduzeo u Saveznoj Republici Jugoslaviji izuzeo od ikakve obveze prema međunarodnom humanitarnom zakonu samo zato što je stvar koju je akcija podupirala bila ispravna. Treba odmah reći da je takav pristup opasan i da bi poništio sve dosadašnje napore da se izgradi međunarodni humanitarni zakon. Zakon nastoji tijekom sukoba osigurati poštivanje određenih osnovnih humanitarnih pravila, što očito podrazumijeva da svaka strana ima iste obveze. Pokušati se osloboditi takve obveze neizbježno bi značilo povratak barbarstvu. Drugo se pitanje tiče bombardiranja Savezne Republike Jugoslavije. Kako možemo definirati vojnu korist kad je cilj operacije oslabiti neprijatelja toliko da ga se natjera na predaju? Što se točno misli pod pojmovima vojnog cilja, nekritičkog bombardiranja, opreza u napadu, i razmjernosti između vojne koristi i kolateralnih civilnih gubitaka? Ta pitanja pokazuju složenost tog dijela međunarodnog humanitarnog zakona. Jasno je da postoji potreba da se proširi dijalog s vojskom, kako bi se točnije pojasnile granice prihvatljivog. No balkanska kriza također potiče na razmišljanje o načinu na koji humanitarni aktivisti pridonose provedbi Ženevske konvencije u pružanju humanitarne pomoći. Rad humanitarnih organizacija ovisi o prihvatljivosti njihovih aktivnosti. Te organizacije ne mogu nametati svoje usluge. U većini slučajeva, uvjeravanje donosi rezultate u prihvaćanju određene količine pomoći. U slučajevima gdje ti pokušaji ostaju uzaludni, na državama je, posebno unutar okvira Vijeća sigurnosti, da procijene stanje i poduzmu specijalne hitne mjere. Mogućnost združenog vojnog i humanitarnog pristupa, ili vojne akcije koja obuhvaća humanitarnu sastojnicu, ne može biti isključena. Je li to rješenje za budućnost? Neki misle da jest. No to je iluzija - zbog ljudske i financijske cijene takvih operacija, kao i zbog očitih geopolitičkih razloga. Sukob u Saveznoj Republici Jugoslaviji, na žalost, samo je jedan od 30-ak sukoba današnjice, od kojih su mnogi većih razmjera. Uvjeravanje utemeljeno na suzdržavanju od donošenja bilo kakvih sudova o porijeklu sukoba, i akcija nadahnuta osnovnim načelima humanitarnog zakona - razlika između vojnika i civila, postupak s ranjenicima, poštivanje fizičkog integriteta i dostojanstva zatočenika, pomoć stanovništvu kojem nedostaju najnužnije stvari - sve će to ostati, još mnogo godina, jedini način da se provode humanitarne operacije, u većini situacija oružanog sukoba. Pedeseta obljetnica Ženevske konvencije, koja pada sljedećeg mjeseca, nudi prigodu za isticanje osnovnih vrijednosti na kojima se njezine vrijednosti temelje - suosjećanje s onima u nevolji, poštovanje ljudskog dostojanstva, solidarnost. Te vrijednosti, koje su 1949. priznate kao univerzalne, još su vitalne za utvrđivanje određenih granica u oružanom sukobu i pripremu povratka istinskom miru."