DUBROVNIK, 10. srpnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman otvorio je večeras u Dubrovniku 50. jubilarni Dubrovački ljetni festival - najveću i najreprezentativniju hrvatsku kulturnu manifestaciju. Obraćajući se
domaćinima, njihovim gostima i umjetnicima predsjednik Tuđman je rekao:
DUBROVNIK, 10. srpnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr.
Franjo Tuđman otvorio je večeras u Dubrovniku 50. jubilarni
Dubrovački ljetni festival - najveću i najreprezentativniju
hrvatsku kulturnu manifestaciju. Obraćajući se domaćinima,
njihovim gostima i umjetnicima predsjednik Tuđman je rekao: #L#
Štovani građani Dubrovnika, štovani umjetnici, koji po
starostavnom običaju večeras vladate ovim gradom, cijenjeni gosti
i uzvanici, dragi prijatelji,
Ima trenutaka ima događaja u kojima se sažima čitava povijest
jednoga grada, njega i naroda. Ima mjesta što govore o sudbini
kulture, koju je kolektivna svijest naroda prepoznala kao svoju
snagu i kao temelj svoga opstanka. Ovo je jedan od tih događaja i ovo
je taj grad Dubrovnik.
Glasovit u svijetu zbog svoje iznimne ljepote, Dubrovnik je u prvom
redu od onih jadranskih gradova koji su najviše pridonjeli razvitku
hrvatske kulture od doba humanizma i renesanse. Raduje me što sam
večeras ovdje i što zajedno možemo podijeliti zanos ove svečanosti,
90. obljetnice Dubrovačkog ljetnog festivala. Vrijedilo bi jer
mnogo toga bi nam se objasnilo nama o povijesti, koju smo preživjeli
i stvarali, o našem pamćenju i našem zaboravu, kad bismo u ovoj
prigodi mogli razlistati povijesnicu tih za nas dugih pet
desetljeća. Ali, kako to nije moguće podsjetimo se te da nije riječ
samo o našoj polovici stoljeća. Jamačno, ovaj Festival ne počinje
istom od nas, njegovih suvremenika i današnjih baštinika. On je
određen ponajprije dugovječnom poviješću Dubrovnika, njegovim
nasljeđem, tvarnim i duhovinim stečevinama sa svim onim što zovemo
dušom jednog grada, njegovim zračenjem, njegovim mjestom u
nacionalnoj i u svjetskoj povijesti. Kao mitsko mjesto našeg
sredozemnog iskona, ovaj grad, komuna pa republika, stoljetna je
metropola hrvatske kulture, kolijevka izvora i sinteza njezine
književnosti. Mi to znamo, ali ovo je prigoda, kad je to umjesno
ponoviti. Dubrovnik je zavičaj velikih znanstvenika i pisaca
poputa Marina Držića čije djelo prethodi Moliereu i Goldoniju. Ovaj
grad je zavičaj slavnih kapetana i poduzetnika, vrsnih kartografa i
graditelja. Stoljećima brojni su brodovi Dubrovačke Republike
plovili svim morima svijeta uvijek vijući zastavu na kojoj je bila
ispisana samo jedna riječ: Libertas - Sloboda. Kad je prije osam
stoljeća daleko na sjeveru danski povjesničar Saxo Grammaticus
bilježi priče o danskom princu Hamletu, kojeg će Shakespeare potom
učinit besmrtnim, istodobno građani Dubrovačke Republike, radi
obrane svoje samostojnosti grade tvrđavu Lovrijenac s uklesanim
natpisom: "Za sve blago svijeta sloboda se ne prodaje".
Njoj, slobodi u slavu, najzanosnije stihove svjetske divote
spjevao je Ivan Gundulić, jedan od najvećih pjesnika hrvatske
renesansne književnosti.
Znamenit po svojoj oblikovnoj skladnosti, oprezan i u isto vrijeme
otvoren, poduzetan i znatiželjan, Dubrovnik je ono hrvatske mjesto
u ovom dijelu Europe, gdje se od srednjega vijeka ukorijenjava
država prava. U Dubrovniku se kao i u drugim hrvatskim gradovima na
osnovama autohtonih hrvatskih statuta i zakona razvija pravni
poredak nerijetko i iznad tadašnjih europskih pravnopolitičkih i
kulturnih standarda.
Pa kada u Domovinskom ratu neprijatelj znajući da ga nikada
osvojiti nemože, pokušava razoriti ovaj grad, onda to čini i zbog
toga što je Dubrovnik značio i što jest u hrvatskom nacionalnom
biću, u Hrvatskoj i u svjetskoj povijesti.
Drage Dubrovkinje i Dubrovčani, vi ste zajedno s mnogim povijesnim
hrvatskim gradovima bili jedan od dva po značenju naročita grada -
onaj odavde gledan najsjeverniji, barokni Vukovar, i najjužniji
renesansni Dubrovnik - koja su proživjela nedavno bolno i
sudbonosno vrijeme u obrani hrvatske slobode i kulture, što se
moglo nesmetano razvijati samo u svojoj slobodnoj i suvremenoj,
suverenoj i demokratskoj državi.
Sjetimo se sada dok očekujemo da se na Orlandovu stupu po 50-ti put
zavijori zastava s onom jedinom riječju - Sloboda, kako Dubrovački
festival za polustoljetnog postojanja ni jednom, pa niti u najtežim
godinama Domovinskog rata nije odustao od svoga poslanja. Hvala vam
na tome.
Štovani i dragi domaćini, čestitajući vam u ime hrvatskog državnog
vodstva naš veliki jubilej, želim da ga sa svim svojim gostima i
uzvanicima proslavite u ozračju ponosnog sjećanja na svoju
prošlost uživajući u novim stvaralačkim dostignućima današnjice.
Dame i gospodo, za koji trenutak vjerujem bit će izgovoren i onaj
znameniti Orsatov monolog iz Vojnovićeve Dubrovačke trilogije čije
prve riječi glase: "Još smo tu"! Da, tu smo, usprkos svima i svačemu
i zauvijek ćemo ovdje biti, sa svojom sviješću i kulturom, sa svojim
bedemima i stamenom odlučnošću i na njima utemeljenom olujnom
snagom. S tim mislima i vjerom proglašavam 50. Dubrovački festival
otvorenim, rekao je predsjednik Tuđman prigodom otvaranja
Dubrovačkoga ljetnog festivala.
(Hina) ibob mc