NJ 8.VII.-TAZ-REPRIVATIZACIJA U POLJSKOJ

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 8. VII. 1999. Zastrašujući scenarij "Izbornim obećanjem da će napokon provesti 'reprivatizaciju državne imovine', konzervativna je 'izborna akcija Solidarnost' prije dvije godine dobila vlast. Otad nije napravljeno ništa. Nacrti zakona i ekspertize skupljaju prašinu u donjim ladicama zastupnika. Političarima je pri čitanju toga štiva sinulo da sjede na cijelom skladištu bomba s upaljačem. No umjesto da jednu po jednu onemoguće, nastavili su s nojevskom politikom prijašnje vlade i nisu napravili ništa. Zastrašeni su tek prije dva tjedna. Tada je eksplodirala prva bomba. Jedanaest Židova, podrijetlom iz Poljske, u Americi su predali zajedničku tužbu protiv poljske države. Zahtijevaju povrat svojih tvornica, kuća, stanova i dućana koje su im u Drugom svjetskom ratu najprije oduzeli Nijemci, a poslije 1945. ih je preuzela poljska država. Newyorški odvjetnik potencijalne zahtjeve procjenjuje dvoznamenkastom svotom u milijardama. Zahtjeve formulirane u zajedničkoj tužbi mogli bi postaviti desetci tisuća poljskih Židova. Vladin glasnogovornik Krzysztof Luft najprije je upozorio da već deset godina nema zakona o reprivatizaciji. Tim argumentom su do sada odbijani svi zahtjevi za povrat bivše imovine. A tužile su već na stotine tisuća - politički protivnici iz početnog doba komunističke Poljske, prognani Nijemci iz bivših njemačkih istočnih područja, Židovi koji su preživjeli holokaust i čije su kuće poslije povratka već bile zauzete, kao i Židovi koji su poslije antisemitske kampanje poljske vlade, u ožujku 1968. morali prodati svoju imovinu daleko ispod vrijednosti. Većina je tužba i zahtjeva odbijena. No oni koji imaju jake živce da izbore postupak do vrhovnog upravnog suda, mogu dobiti za pravo - i bez zakonske podloge. No takva presuda nipošto ne povlači za sobom povrat oduzete imovine. Ako država izjavi da određena imovina 'služi općem dobru', proces se vraća na početak. Poljska je do sada reprivatizirala samo vlasništvo vjerskih zajednica. Katolička je crkva kao prva dobila natrag svoje nekretnine. U Krakowu su opet cijeli dijelovi ulica prešli u vlasništvo Crkve. Poslije toga su došle na red druge kršćanske zajednice i sasma na kraju židovske zajednice. One se žale da bi bez problema mogle dobiti natrag svoja groblja, no čim se radi o nekretninama od vrijednosti, u zemljišnim se knjigama ne mogu pronaći dokumenti. Poljski je premijer Jerzy Buzek obećao da će konačno pokrenuti zakon o reprivatizaciji obezvlaštenih građana. Za Židove koji potječu iz Poljske neće biti posebnih pravila. 'Želimo sa svima postupiti jednako', izjavio je u Gdanjsku. Kako bi taj zakon trebao izgledati, nitko ne zna. Brojke koje su se saznale iz ministarstva financija o podržavljenoj imovini čine realnim zastrašujući scenarij državnoga bankrota. Samo od 1944. do 1962. poljska je država bespravno prisvojila privatnu svojinu u vrijednosti od oko 95 milijarda maraka. Budući da ne postoji zakon o odšteti, nitko od obezvlaštenih nije dobio ni jedan zlot za svoju podržavljenu imovinu. Ministarstvo polazi od toga da će najmanje 170 tisuća osoba podnijeti zahtjev za povrat ili za odštetu. Kad bi tužili i za 'nemogućnost korištenja', zahtjevi bi - s kamatama i kamatama na kamate - iznosili astronomsku svotu od oko dva bilijuna maraka. Zastupnici pri odlučivanju ne moraju paziti samo na to da spriječe državni bankrot, nego se moraju pridržavati norma uobičajenih u EU. Odlučujuće bi bilo državljanstvo u trenutku oduzimanja imovine. Ako zakon bude prihvaćen, na odštetu mogu računati ne samo poljski Židovi koji sada žive raspršeni po svijetu nego i oni Nijemci koji su u predratnoj Poljskoj bili poljski državljani. U Krakowu su poslije reprivatizacije Katoličkoj crkvi morale biti vraćene cijele ulice" - izvješćuje Gabriele Lesser.