ZAGREB, 8. srpnja (Hina) - Ljudski organizam evolucija je tako konstruirala, da se može braniti od bolesti, tvrdi profesor biologije George Williams sa sveučilišta države New York u Stony Brooku.
ZAGREB, 8. srpnja (Hina) - Ljudski organizam evolucija je tako
konstruirala, da se može braniti od bolesti, tvrdi profesor
biologije George Williams sa sveučilišta države New York u Stony
Brooku. #L#
Ta se načelna zamisao krije iza mlade istraživačke grane
evolucijske medicine. Ako biolozi doznaju više o obrambenim
mehanizmima tijela, liječnici bi mogli pronaći bolje metode
liječenja.
Za biologe je groznica nedvosmislen znak borbe organizma protiv
uzročnika bolesti. Sve je više naznaka da je porast temperature
tijekom neke zaraze obrambeni mehanizam tijela. U životinjskom
svijetu temperatura kao zaštitni mehanizam postoji već milijune
godina. Studije su pokazale da sredstva za snižavanje temperature
mogu produljiti trajanje bolesti.
Djeca oboljela od vodenih kozica koja su dobivala lijekove za
snižavanje temperature, u prosjeku su bolovala jedan dan dulje od
djece koja su dobivala placebo. Pacijenti koji su tijekom prehlade
posegnuli za lijekom, imali su znatno manje antitijela i dulje su
bili prenositelji zaraze, nego oni koji nisu uzimali nikakav lijek.
Osim toga, ljudima koji češće boluju od zaraza popraćenih povišenom
temperaturom, prijeti manja opasnost od raka.
Za evolucijske biologe to je jasan znak da simptomi neke bolesti
mogu u mnogim slučajevima biti i zaštitni mehanizam. Liječnici bi,
drže, u liječenju i istraživanju morali više pozornosti posvetiti
prirodnim zaštitnim mehanizmima tijela.
"No ni ne pomišljamo savjetovati da se nikada ne mora uzeti lijek
protiv groznice", kaže Williams. Mora se odvagnuti opasnosti i
koristi neke terapije.
I drugi simptomi bolesti pokazali su se kao obrambeni mehanizmi
organizma, kao, recimo, nedostatak željeza.
Čini se da je bakterijama i drugim uzročnicima bolesti za rast
potrebno željezo. Da bi ih svladalo, tijelo izazove manjak
željeza.
Obavljen je niz pokusa koji su potvrdili da takva anemija može imati
pozitivan učinak. "Pacijenti s kroničnom tuberkulozom pate od
manjka željeza, no njihovo se stanje pogorša kad im se daje
željezo", kaže Williams.
Koliko nedostatak željeza štiti od zaraze, pokazuju primjeri iz
pomoći za razvitak. Masai, pastirski narod iz istočne Afrike,
dobivali su tablete željeza. Posljedica je bila porast stope zaraza
amebama s manje od deset na skoro 90 posto. Slično su prošli i nomadi
u Somaliji kod kojih su se zaraze utrostručile kad su dobili
preparate željeza.
Sastav majčinog mlijeka pokazuje da nedostatak željeza uistinu
štiti od zaraza. U majčinom mlijeku oko 20 posto bjelančevina
sastoji se od laktoferina, bjelančevine koja veže željezo. U
kravljem mlijeku ima ga tek dva posto. Williamsa drži kako to
objašnjava činjenicu da djeca koju majke doje rjeđe obolijevaju od
zaraza nego djeca hranjena na bočicu.
Čini se da željezo ima tako veliko značenje za opstanak bakterija,
da je evolucija izmislila neke trikove da ga "povuče iz prometa".
Posebna bjelančevina u ljudskom tijelu veže slobodno željezo u
krvi. Uzročnici bolesti imaju malo izgleda da do njega dođu. I u
suzama i u slini postoje bjelančevine kojima je jedina zadaća
vezanje željeza.
Trik s nedostatkom željeza doista je u prirodi jako raširen.
Najbolji primjer je kokošje jaje. Iako bakterije lako prodiru kroz
ljusku jajeta, jaja začudno dugo ostaju svježa i to zbog minimalnog
sadržaja željeza. Većina željeza koncentrirana je u žutanjku. U
bjelanjku ga gotovo i nema. Ima ga u minimalnim količinama i vezan
je u proteinu pa ga bakterije ne mogu iskoristiti.
(Hina) pet dgk