RDW-GOSPODARSTVO-7-7

NJEMAČKI RADIO - RDW 7. VII. 1999. "Iako je u svom redovitom mjesečnom izvješću Savezni ured za rad u Nuernbergu sinoć objavio da je stopa nezaposlenosti u Njemačkoj od prošloga tjedna opala za 0,1 posto i sada iznosi 10,1%, to je još ipak nešto manje od 4 milijuna nezaposlenih u zemlji. Baš je stopa nezaposlenosti Kohlovu vladu - po većini ispitivanja - stajala poraza na izborima gdje je SPD ponudio "Savez za rad". No kad je došlo do konkretnih pregovora, od nekakvog "Saveza" nije ostalo mnogo. Noćas su se treći put u Berlinu s kancelarom Schroederom našli predstavnici poslodavaca i posloprimaca. Komentira Karl Zawadzky: Oni koji su proglašeni mrtvima - žive dulje i ponajprije uspješnije nego što bi se pomislilo. To pokazuje na primjeran način "Savez za rad". Savezna vlada, udruženja poslodavaca i sindikata uspjeli su na svom trećem sastanku postići pomak, koji daje nadu za zajedničke napore u borbi protiv nezaposlenosti. To se ne može samo zahvaliti sukobljenim poslodavcima i sindikalistima, koji su svojim upornim ponavljanjem vlastitih parola učinili više štete nego koristi, nego je to ponajprije bio osobni napor saveznoga kancelara Gerharda Schroedera. Kancelar više nije samo promatrač u ovim razgovorima, nego je ovaj put uzeo kormilo u ruke i obvezao i poslodavce i posloprimce na zajednički kurs. Na primjer, ukazuje se kraj katastrofi s mjestima za izobrazbu. Poslodavci su se obvezali da će ove godine svakom učeniku ponuditi mjesto za izobrazbu, što znači 10.000 novih mjesta za učenje. Tako bi se trebalo nastaviti i u sljedećim godinama, barem u mjeri očekivanog priraštaja. Pri tome savezna vlada nije samo drugima postavila zahtjeve, nego je širom otvorila vrata i vlastitim mjestima za izobrazbu. Važno je pritom da će u sljedeće tri godine privreda, u informatičkim zanimanjima, povećati ponudu sa 14.000 na 40.000 učeničkih mjesta. Važno je i da će vlada pojednostaviti uvjete za ranije umirovljenje, a ponudit će i druge mjere kako bi starijim posloprimcima omogućila bezbolan odlazak iz radnog života. Kao glavno sredstvo u borbi protiv nezaposlenosti - baš kao i za jačanje konkurentnosti njemačke privrede - može se pokazati činjenica da su sindikati i poslodavci postigli konsenzus oko novog tarifnog i socijalno-političkog sustava. "Da bi se konačno stalo na kraj nezaposlenosti, potrebno je izgraditi i srednjoročnu i dugoročnu tarifnu politiku" - glasi zajednička izjava sindikalista i udruženja poslodavaca. Porast produktivnosti trebala bi ubuduće utjecati ne samo na porast prihoda, ponajprije i na porast zaposlenosti. Savezni kancelar Schroeder - po izjavama sudionika - ih je "dobrano izmasirao" da bi došao do rezultata, jer je kancelar borbu protiv nezaposlenosti učinio mjerilom uspjeha za vlastitu vladu. Sasvim osobno računa na to da njegova vlada treba biti barem toliko uspješna na unutarnjem planu koliko je dosad bila uspješna na vanjskopolitičkom. Schroeder je zbog svega toga iz već često proglašenog mrtvim "Saveza za rad" učinio izuzetno živahnu i pritom uspješnu predstavu. Analiziramo li globalne trendove na kraju stoljeća, brzo ćemo doći do zaključka da je kapitalizmu uspjelo postići jedinstvenu pobjedu. Na početku su mu još mudre glave predviđale propast, ali u sukobu sistema i privrednih sustava, nadvladala je ideja privatnog vlasništva i slobodnog tržišta. Dovoljan razlog da društvo Alfred Herrhausen i njen osnivač, Njemačka banka podvuče crtu i odluči se zaviriti u 21. stoljeće. Dvjesto gostiju iz čitavog svijeta, najviši predstavnici iz politike, gospodarstva i društva skupili su se proteklog vikenda u Berlinu. Lista uzvanika može se čitati kao priručnik "Tko je tko": za govornicom su se redali od predsjednika Daimlera, Juergena Schremppa do bankara Hilmara Koppera, od saveznog kancelara Schroedera do vođe Greenpeacea Thila Bodea. Skup je otvorio predsjednik Deutsche Bank, Breuer, koji je govorio o uspjehu bez presedana: Breuer: Najuspješnije su bile one zemlje koje su se oslonile na snagu tržišta i koje su se odlučile otvoriti prema drugima. Dakle: zapadna Europa, Sjeverna Amerika i Japan. Ali i neke ranije zemlje u razvoju pripadaju danas vodećim industrijskim zemljama - na primjer Singapur i Hong Kong. Nasuprot tome, zemlje koje su se oslonile na socijalizam, izgubile su desetljeća. To vidimo i na našem kućnom pragu, tu u Berlinu, u mukotrpnom procesu nadoknađivanja propuštenog u Istočnoj Europi i kao posebno odbojan primjer, anakronistički sistem Sjeverne Koreje. Da kapitalizam sadrži kreativne snage, istaknuo je i Juergen Schrempp. Schrempp - koji zajedno s Robertom Eatonom vodi fuzioniranu tvrtku Daimler-Chrysler, govorio je o prilikama svjetski umreženoga gospodarstva. Globaliziranje, tvrdi, nije bauk kako ga doživljavaju mnogi kritičari u Europi. Strah od isprepletenog gospodarstva, od selidba industrijskih grana, od ukidanja radnih mjesta i od socijalnog "dumpinga" - u velikoj je mjeri neutemeljen. I na često spominjan argument, da globaliziranje na kraju znači gubitak domovine i gubitak odgovornosti, direktor Daimlera ima što reći: Schrempp: Globalno poduzetništvo ne ukida nacionalnu odgovornost, nego jača regionalne temelje. Jednostavno je besmisleno globalnom poduzetništvu predbaciti nedostatak patriotizma. Istina je sasvim suprotna: zahtjevi za reguliranje i usitnjavanje znače nepovjerenje za privredni prostor Njemačke i protivni su njenim građanima. Patriotski su nasuprot tome oni koji vjeruju u ljude i tvrtke i u snagu svoje domovine u međunarodnoj utakmici. O ulozi koju kapitalizam ima na svjetsko razaranje prirodnog okoliša, govorio je Thilo Bode, voditelj Greenpeacea. Krivo je, tvrdi, slobodno tržište kao takvo okriviti za sve ekološke probleme današnjice. U zemljama istočnoga bloka planska privreda je dovela do još mnogo goreg uništavanja okoliša. Ne može se za današnje razaranje okriviti niti nedostatak svijesti jer se nikad nije više znalo o ekološkim međuodnosima nego danas. A ipak se nastavlja uništavanje okoliša. Thilo Bode iz Greenpeacea nastavlja: Bode: Moramo naše političke sustave tako reformirati da budu sposobni odlučivati ne samo u kratkoročno i u okvirima unosnog, nego i dugoročno i u okvirima odgovornog. Država, zapadna država, zapadna demokracija u svom osnovu sadržavala je dvije uloge: prva, tradicionalna, uloga je zaštita nacionalnog integriteta, vanjske sigurnosti. I druga uloga je održavanje socijalnog balansa, gospodarskog blagostanja. Tu mora doći i treća uloga: briga za budućnost i odgovornost za generacije koje dolaze. (RDW)