FRANCUSKA-LE MONDE OD 24.6.99.KOSOVO I POSLJEDICE RATA

FRANCUSKA LE MONDE 24. VI. 1999. Kosovo: Jugoslavija pred gospodarskim slomom nakon rata O teškim prilikama u jugoslavenskom gospodarstvu nakon NATO-ovih bombardiranja izvješćuje Ana Petrović: "Skupina neovisnih srpskih gospodarstvenika, pod nazivom Skupina sedamnaestorice, pozvala je u srijedu 23. lipnja na uzbunu zbog stanja u gospodarstvu zemlje, jedanaest tjedana nakon početka NATO-ovih bombardiranja. Ovi gospodarstvenici, od kojih neki rade sa Svjetskom bankom i MMF-om, a kritiziraju režim Slobodana Miloševića, upozoravaju na 'nedostatak gospodarskih reforma' koje bi bile liberalne i s konferencije za tisak u Beogradu upućuju poziv međunarodnoj zajednici da Jugoslavija ne bude isključena iz projekata za stabilizaciju i razvitak Balkana koje je izradio Zapad. 'Zbog rata, kaže koordinator te skupine Mlađan Dinkić, pozivajući se na istraživanje o posljedicama rata, BDP će u 1999. pasti za 40,7 posto'. Industrijska će se proizvodnja ove godine smanjiti za 44,4 posto, dok će se izvoz i uvoz smanjiti za 55, tj. 58 posto, kaže se u dokumentu Skupine sedamnaestorice. Zbog razaranja različitih industrijskih središta, između 200 i 250 tisuća ljudi naći će se bez posla. Još će ih 500 tisuća biti 'prividno nezaposleno', tj. kao višak radne snage. Prema mišljenju stručnjaka, stopa nezaposlenosti u 1999. mogla bi dostići 33 posto, dok je u 1998. službeno bila 25 posto. Skupina stručnjaka procjenjuje štetu uzrokovanu ratom na 29,6 milijardi dolara (28,6 milijardi eura). Oni tvrde da ukupni troškovi obnove 'u sljedećih pet godina' dostižu 29 milijardi dolara. 'Žurne potrebe', prema G. Dinkiću, jesu 'humanitarne' naravi i tiču se obnove električnih centrala i oštećenih transformatora. Većina kućanstava u Jugoslaviji grije se na struju. Predviđajući poteškoće, vlasti su već pozivale obitelji da nabave peći na drva i ugljen kako bi preživjele zimu. 'Ako se naši građani ove zime budu smrzavali, tko će biti kriv, NATO ili Milošević? Vrlo je vjerojatno da će optužiti Zapad, kaže Dinkić koji se, kao i njegovi kolege, plaši da će nedostatak pomoći izvana dovesti do još veće krutosti režima i izolacije pučanstva. 'Prepustiti Srbiju izolaciji, neće omogućiti željene političke promjene ni njezinu demokratizaciju', ističu. 'To će samo učvrstiti stajalište autoritarnog režima koji jedan dio snage crpi iz sve većeg siromaštva jugoslavenskoga puka.' Istraživanje kaže da 'bez veće pomoći izvana, nakon razaranja infrastrukture i industrije', BDP po stanovniku u Jugoslaviji 'koncem 1999. vjerojatno neće biti veći od 975 dolara.' To je trećina njegove vrijednosti iz 1989., prije raspada bivše Jugoslavije. 'Jugoslavija neće moći održati sadašnju razinu zdravstvene skrbi, socijalnog osiguranja i školstva, a ona je već niska', kaže se u dokumentu. Jedan od članova Skupine sedamnaestorice, Milan Kovačević, koji je razgovarao s novinarima 'Le Mondea', istaknuo je da je iseljavanje dijela školovane mladeži pogibeljno za budućnost zemlje. Novi se val odlazaka predviđa, kaže, s ukidanjem 'ratnog stanja' koje su proglasile vlasti, a zbog kojeg muškarci u dobi za vojačenje nisu smjeli napuštati zemlju. On drži da je 300 tisuća mladih stručnjaka iz Srbije i Crne Gore napustilo zemlju od početka jugoslavenskih ratova. Kovačević također govori o opasnosti od inflacije i devalvacije domaće valute, dinara, koji se na crno mijenja dvostruko više nego po službenom tečaju. On očekuje liberalizaciju cijena koje je vlada tijekom rata htjela držati pod upravnim nadzorom, napose cijene osnovnih namirnica. Osim toga, bila je ograničena i potrošnja benzina (20 litara na mjesec). Dug zbog neisplaćenih plaća i mirovina povećao se tijekom rata. Tome se dodaje pritisak zbog troškova uzdržavanja 40 tisuća vojnika i redarstvenika koji su mjesecima bili na Kosovu. Promidžba režima ističe pomoć u obnovi koju su obećale zemlje poput Rusije i Kine (izaslanstvo moskovske gradske vijećnice, prikazano na državnoj televiziji, nedavno je ponudilo svoje arhitekte). Prema Kovačevićevom mišljenju, takvi dokazi znače 'manipulaciju': 'Iz tih zemalja ne može doći nakakva veća pomoć osim obične humanitarne. Za razvitak zemlje nama su potrebni dobri odnosi s Europom i priljev kapitala'. U odbijanju Zapada da osigura veću pomoć dok se ne promijeni politička vlast u Beogradu, ovaj gospodarstvenik vidi tračak nade: 'Politička je pozornica nesigurna. Još ne znamo kakvu ćemo vladu imati. Mogli bismo biti svjedoci promjene ozračja.'"