RFE-BOYLE O HRVATSKOJ TUŽBI SRJ-6-7

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 6. VII. 1999. Prof. Francis A. Boyle, američki odvjetnik, ekspert za oblast međunarodnoga prava: Hrvatska tužba protiv SRJ ima dobre izglede, Razgovarao je Mensur Camo: "Prof. Francis A. Boyle, američki odvjetnik, ekspert za oblast međunarodnog prava - o tužbi Republike Hrvatske protiv SR Jugoslavije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu (prof. Boyle je autor i prvi zastupnik slične tužbe Bosne i Hercegovine protiv SRJ pred istim sudom). BOYLE: U mjesecu ožujku 1993. hrvatska vlada je bosanskoj poslala molbu za moju pomoć u oblikovanju njihove optužnice za genocid protiv ostatka Jugoslavije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Susreo sam se sa njihovom delegacijom u Haagu i tada sam ih posavjetovao da mogu i da trebaju pokrenuti proces. Po meni, masakr u Vukovaru i bombardiranje Dubrovnika bili su čisti slučajevi genocida i oni su mogli odlučujuće odrediti sve druge zločine počinjene od strane SRJ nad Hrvatskom. RFE: Da li ste vidjeli integralan tekst hrvatske optužnice? BOYLE: Integralan tekst još nisam vidio. Pročitao sam press- priopćenje Međunarodnog suda pravde u vezi s tom optužbom. Po svemu sudeći, hrvatska optužba je modelirana po optužbi koju sam ja formulirao za Bosnu pred istim sudom. Tijekom spomenutoga razgovora, u ožujku 1993., hrvatski eksperti su zauzeli poziciju da bi proceduralne, tehničke i pravosudne zapreke mogle biti prevelik zalogaj za Bosnu i Hrvatsku, te su odlučili da u to vrijeme ne podižu optužnicu. No i pored tih problema, ja sam dosad dvaput pobijedio na bosanskom slučaju, tako da mislim da Hrvatska sad želi učiniti ono što je propušteno 1993., jer su zapreke dobrim dijelom uklonjene tijekom bosanskog procesa. Također, mislim da je jako važno da Hrvatska donedavno nije imala pristup Vukovaru, koji je jedna od dvije ključne točke njihove optužnice. Sad imaju pristup Vukovaru, mogu iskopati masovne grobnice i tako doći do potrebnih dokaza za vrlo snažnu optužnicu protiv skraćene Jugoslavije za genocid, u kojoj - ja to vjerujem - više nema prostora za neke veće proceduralne opstrukcije. Jedini problem s kojim će se Hrvati suočiti je operacija 'Oluja'. Pretpostavljam da će skraćena Jugoslavija podnijeti protuoptužnicu u vezi s tom operacijom, kao što je svojedobno u dva navrata podigla optužnicu za genocid protiv BiH, koju sam ja u oba navrata pobijedio. Mislim da će 'Oluju' ipak biti nešto teže obraniti. RFE: Kako procjenjujete izglede hrvatske optužnice? BOYLE: Mislim da su izgledi vrlo dobri. Ako se imaju na umu tri odluke koje su dosad presuđene u bosanskom slučaju, te ako sud bude pratio te tri odluke - dvije od 8. travnja i jednu od 13. rujna 1993. - kao i odluku o mjerodavnosti iz srpnja 1996., mislim da su izgledi Hrvatske vrlo dobri. U njihovu slučaju navedeno je 15.000 poginulih, u usporedbi s četvrt milijuna stradalih u Bosni, tako da genocid u Hrvatskoj nije bio tako ekstenzivan kao u Bosni. Ali po Konvenciji o genocidu, nije presudan broj poginulih nego namjera. Mislim da će Hrvatska biti kadra dokazati namjeru ostatka Jugoslavije i Miloševića da unište hrvatski narod u cjelini ili djelomično. Konvencija o genocidu to jasno propisuje: citiram, 'u cjelini ili u dijelu'. Znači, nije nužno da se dokazuje namjera da se pobiju svi Hrvati. Petnaest tisuća ubijenih je sasvim dovoljan broj da se dokaže genocidna namjera. U bosanskom slučaju ja sam imao sličan zadatak, gdje sam na slučaju 250.000 žrtava zadovoljio taj kriterij. Da zaključim, mislim da su izgledi Hrvatske prilično dobri. RFE: Znači, bosanski slučaj bi mogao pomoći da hrvatski ide znatno brže i lakše? BOYLE: Točno. Kad sam podnosio bosansku tužbu, 1993. nije bilo diplomatskih odnosa između Bosne i Hrvatske sa skraćenom Jugoslavijom, SRJ je tada bila izbačena iz Glavne skupštine Ujedinjenih nacija, bile su na snazi sankcije Vijeća sigurnosti, itd. Veliki broj tehničkih, proceduralnih i pravosudnih zapreka već je uklonjen tijekom bosanskog procesa, pa će Hrvatska moći iskoristiti dvije sudske odluke koje sam ja već dobio. Mnoga pitanja su već vrlo ekstenzivno raspravljena i apsolvirana, tako da će Sud slijediti te odluke i, nadajmo se, ubrzati odvijanje procesa. RFE: Nedavni potez člana Predsjedništva BiH Radišića s imenovanjem ko-agenta u ovom slučaju, nazvali ste pokušajem 'ubijanja' bosanske tužbe. Može li doći do obustavljanja tog procesa? BOYLE: Čini mi se nespornim da je predsjednik Radišić, imenovanjem svoga čovjeka u pravnu ekipu BiH, imao jasnu namjeru da obustavi bosansku tužbu protiv Srbije i Crne Gore. Razlog je vrlo jasan. Kad sam 1993. formirao slučaj, učinio sam sve što sam mogao kako bih dokazao osobnu umiješanost Miloševića u genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine protiv bosanskog naroda. Kad slučaj dođe u svoju završnu fazu, Milošević će se suočiti s osobnom odgovornošću. Međunarodni sud za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije optužio je Miloševića za zločine na Kosovu, a ne i za one u BiH, naravno i Hrvatskoj. Tako da je jedini slučaj gdje je Milošević suočen sa zločinima u BiH upravo tužba Bosne pred Međunarodnim sudom pravde. Zato je, mislim, Milošević naložio Radišiću da pokuša obustaviti ovaj proces, a to je upravo ono što Radišić, sa svojim takozvanim ko-agentom, i pokušava učiniti. To će se vjerojatno nastaviti i u budućnosti. RFE: Čini mi se interesantnim pitanje koegzistencije dva suda u Haagu - Suda za ratne zločine i Međunarodnog suda pravde. Postoji li mogućnost njihove eventualne suradnje? BOYLE: Istražitelji Haaškoga suda već su potvrdili da je bosanska tužba pred Međunarodnim sudom pravde osigurala vrlo visok stupanj pravosudne 'podrške' u vođenju procesa svim bosanskim Srbima optuženima za ratne zločine. I obratno, ako bi se dogodilo da BiH povuče svoju optužnicu pred Sudom pravde, to bi ozbiljno obesmislilo i otežalo procese pred Haaškim sudom, ne samo one koji se sada vode, nego i sve koji će se pokrenuti u budućnosti. Ne postoji tehnička suradnja 'per se' između istražitelja Međunarodnog suda za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije i Međunarodnog suda pravde, jer obje ove institucije su neovisne, ali sve što se događa u Sudu pravde ima utjecaj na Haaški sud. Naglašavam, to je još jedan razlog zašto bi Milošević i Radišić žarko željeli da se 'ubije' bosanska tužba pred Sudom pravde. Slučaj se treba samo privesti kraju, Bosna ga je praktično već dobila - što je u odvojenim mišljenjima o odlukama u ožujku i rujnu 1993. potvrdio i ruski sudac Tarassov. A to je ono što Milošević nikako ne želi da se dogodi". (RFE)