CHICAGO, 7. srpnja (Hina/Reuters) - Jim McNulty sjeća se mnogih dana kad nije mogao spavati i kad je osjećao golemu energiju i optimizam, nakon kojih bi uslijedili napadi depresije zbog koje se povlačio u sebe i postajao doslovce
nepokretan.
CHICAGO, 7. srpnja (Hina/Reuters) - Jim McNulty sjeća se mnogih
dana kad nije mogao spavati i kad je osjećao golemu energiju i
optimizam, nakon kojih bi uslijedili napadi depresije zbog koje se
povlačio u sebe i postajao doslovce nepokretan. #L#
"Godinama sam se žalio samo na depresiju. Mislio sam da je manija
stanje u kojem su svi kad nisu depresivni", rekao je McNulty na
konferenciji o duševnim bolestima.
McNulty, koji ima 49 godina i uzima litij za liječenje manične
depresije, prije nego što mu je postavljena dijagnoza, upao je u
velike dugove, izgubio posao, a njegova je žena zatražila rastavu.
"Obilazio sam savjetnike, liječnike, psihologe i uglavnom su mi
govorili da se samo moram više truditi prevladati svoje osobne
probleme", rekao je McNulty.
Kao i kod većine među milijunima Amerikanaca oboljelih od
bipolarnog poremećaja ili manične depresije - prema procjenama
oboljelo je 1 do 8 posto stanovništva - do točne dijagnoze u
McNultyjevu slučaju i početka liječenja proteklo je deset godina.
Ako je dijagnoza i postavljena točno, bolesnici se suočavaju s
ograničenim mogućnostima liječenja. Za liječenje te bolesti
odobrena su samo dva lijeka, a oni liječe samo maničnu fazu. Osobe
koje pate od manične depresije često su društveno izolirane i
pogrešno shvaćene.
"Kod ovog poremećaja najviše uznemiruje to što često prolazi
neprimijećeno, a zabrinjavajuća je i razornost posljedica
bolesti", kazala je Laurie Flynn, izvršna direktorica Nacionalne
udruge za duševne bolesti, neznanstvene skupine koja ovog tjedna
održava svoj godišnji sastanak u Chicagu.
"Kad ljudi uđu u maničnu fazu, osjećaju se izvrsno. Čini im se da
mogu sve. Ipak, mogu izgubiti kontrolu i činiti vrlo opasne stvari -
recimo potrošiti mnogo novca. Mogu se ponašati seksualno
indiskretno ili brzo voziti ili skočiti s mosta, vjerujući da im
neće biti ništa."
Čak i kad su simptomi bolesti prepoznati, stigma koja se povezuje s
duševnim bolestima često odugovlači liječenje, a osiguravajuće
tvrtke ponekad nerado pokrivaju troškove liječenja, kazala je
Laurie Flynn.
Anketa o maničnoj depresiji pokazala je da 44 posto ispitanika
pogrešno misli da su osobe oboljele od tog poremećaja nasilne.
Dvije trećine od 1.008 ispitanih Amerikanaca ne zna točno opisati
maničnu depresiju, a 25 posto ih misli da je lijek samokontrola.
"Problem je u tome što se mnogi simptomi povezuju s kompulzivnim
ponašanjem, nesmotrenošću, nedostatkom sna, što se pogrešno
dijagnosticira kao ovisnost ili poremećaj osobnosti", rekao je dr.
Robert Hirschfeld s teksaškog sveučilišta u Galvestonu.
Još gore, ako se osobama oboljelima od manične depresije prepišu
antidepresivi, oni mogu potaknuti razorni manični napad.
Nužna su dodatna ispitivanja načina liječenja bolesti, kazao je
McNulty.
Pokazalo se da eksperimentalno liječenje elektromagnetima daje
obećavajuće rezultate u promjeni protoka krvi u mozgu i ublažavanju
"električne oluje" koja može biti znak manije.
(Hina) car dgk