NJ1.VII.SZ:SLAB UROD RUSIJE-AM.POMOĆ

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 1. VII. 1999. Katastrofa među klasjem "Proljeće je dobro počelo - nakon loših prošlogodišnjih rezultata, Rusija je ove godine očekivala rekordnu žetvu. No, tada je došao lipanj, a s njim i vrućina. Već četiri tjedna u Moskvi mjere 30 stupnjeva a u ostalim dijelovima zemlje temperature su čak i više. Olakšanje nije na pomolu, vremenska prognoza ne obećaje zahlađenje ni u srpnju - uz iznimku povremenih oluja. Početkom nemilosrdnoga razdoblja sunčanog vremena moskovski je list 'Izvestija' još nudio utjehu da je riječ o vrućini a ne o suši, ali sada mora uzmaknuti pred jednostavnom spoznajom da neprestana vrućina neizbježno rezultira sušom. Nakon 1917., 1952. i 1972., i 1999. godina usjeći će se Rusima u pamćenje kao godina rekordne suše. Naime, suša je istoznačna gladi - osim ako ima dovoljno novca koji omogućuje nabavu najnužijih namirnica iz inozemstva. No, Rusija nema ni novca, ne može ispunjavati svoje dužničke obveze, a njezine devizne pričuve pale su ispod granice od 11 milijarda dolara. U državnim robnim zalihama nalazi se još samo tri milijuna tona žitarica - količina koja podmiruje tek polumjesečne potrebe. Nitko više nema iluzija da prijeti opskrbna katastrofa te su Moskva i Washington počeli opreznu sondažu terena kako bi doskočili zlu - na korist obje strane. Sasvim je razumljivo da Moskva u javnosti polazi s vrijednostima uroda koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Ruske procjene još se uvijek kreću između 60 i 65 milijuna tona žitarica, dok zapadni stručnjaci očekuju da će urod u najboljem slučaju dosegnuti 55 milijuna tona. Tijekom brojnih godina pokazalo se da su njihove procjene, oslonjene na satelitske snimke, pouzdane. Minimalne ruske potrebe iznose 72 milijuna tona žitarica (za kruh i stočnu hranu) te postoji osjetan deficit, zaoštren prošlogodišnjim lošim urodom od samo 47 milijuna tona žitarica. Prošle je godine Rusija dobila američku humanitarnu pošiljku žitarica u vrijednosti jedne milijarde dolara: ruski listovi nisu krili da se sličan potez očekuje od Sjedinjenih Država i ove godine budući da Rusija ne može ići u kupovinu na svjetsko tržište. Ruski pokušaj jeftinijeg snalaženja u susjedstvu nije uspio kao što je ponovno otkrio list 'Izvestija': Kazahstan, kojeg je bivši partijski šef Nikita Hruščov pretvorio u žitnicu, dostavio je žito Uzbekistanu i Iranu umjesto Rusiji - što je vrlo snažan primjer 'solidarnosti' unutar Zajednice Nezavisnih Država. Naime, svjetsko tržište ne orijentira se prema prijateljskim vezama već prema ponudi i potražnji. Ponuda je velika, ali čak je i primjereno niska cijena previsoka za Rusiju. Stoga Moskva pokušava izjavama umanjiti svoje potrebe, a time i cijene. No, kako će se Moskva u tom poslu ponijeti prema Sjedinjenim Državama, svom glavnom opskrbljivaču i pokrovitelju, SAD, koji godišnje uvozi 300 milijuna tona pšenice te u svojim pričuvama ima cjelokupne godišnje potrebe Rusije - dakle, 70 milijuna tona? Budući da je riječ o dvjema velesilama, koje međusobno posluju i na drugim područjima, njihovo međusobno formiranje cijena prelama se i kroz politiku. U Bijeloj kući neće previdjeti dva čimbenika: prvo, američki seljaci bit će na sljedećim izborima zahvalni demokratima budu li učvrstili svoju poziciju na ruskom tržištu; budući pak da će u Rusiji ove godine biti održani izbori za Dumu, dostupnost košare s kruhom zasigurno će biti prilično važna. SAD može snažno utjecati na taj čimbenik i sigurno će ga bez oklijevanja iskoristiti kako bi umirio Rusiju, sve grublju zbog gubitka moći. Slab urod ali unatoč tome izostanak gladi sigurno će se Rusima usjeći u pamćenje, baš kao i loš urod na kraju 19. stoljeća, koji je duž Volge odnio stotine tisuća ljudskih života. Usprkos tome, Rusija je i dalje izvozila žitarice", napominje Josef Riedmiller na kraju komentara.