US 30. VI. WP CLINT DOKTRINA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 30. VI. 1999. Savršeno klintonovska doktrina Michael Kelly, urednik časopisa National Journal, piše o nedavnim izjavama predsjednika Clintona o potrebi da svjetska zajednica intervenira u slučaju genocida i etničkog čišćenja: "(...) Clintonova doktrina savršeno je klintonovska. 1) Ona je besprimjerno široka. Čini se da Sjedinjene Države obvezuje na zadaću uklanjanja teških zločina protiv čovječnosti širom svijeta, čak i unutar granica suverenih država i čak kad američki interesi nisu uključeni. 2) Ona je polupečena. Na Kosovu, a prije u Bosni i širom svijeta, ne radi se samo o tome da ljudi čine loše stvari drugim ljudima jer su oni drukčiji od njih. Radi se o tome da ljudi iskorištavaju različitosti, i ubijaju druge ljude, da bi ukrali njihovu zemlju, njihovo bogatstvo i njihovu moć. Ta je razlika važna. 3) To je obećanje s izlazom. Clinton ne obećaje zaustaviti svaki veliki zločin; on obećaje zaustaviti zločin kad je to 'u našoj moći'. A to znači sve što neki predsjednik kaže da znači. Na posljetku, 4), to je u biti podvala. Razmotrite uporabu pojma 'svjetska zajednica'. Ne postoji svjetska zajednica. Rat protiv Srba na Kosovu pothvat je velikih sila, a ne nekakvog globalnog sela. Velike sile odabiru svoje moralne pokretače. One su samozadovoljno stajale i promatrale ljeti 1995. kad su Hrvati etnički očistili svoj teritorij u Bosni i protjerali 300.000 Srba. One stoje i promatraju sada dok OVK i albanski povratnici ubrzano čiste Kosovo i tjeraju 200.000 Srba. Nastajuća svealbanska situacija na Kosovu podcrtava prikrivenu podvalu Clintonove doktrine - zamisao da je ono što Zapad na Balkanu stvara pobjeda pluralizma i demokracije. Jako je dobro što su Sjedinjene Države na posljetku djelovale kako bi zaustavile srpski pokolj na Kosovu, i bilo je jako dobro što su zaustavile srpski pokolj u Bosni. No besmislica je pretvarati se da su ta postignuća prouzročila poništenje etničkog čišćenja ili stvorila išta slično pluralističkoj demokraciji. Razmotrite stanje Bosne i Hercegovine, o čemu piše Gordon N. Bardos u travanjskom izdanju Harriman Reviewa. Kao što Bardos izvješćuje, četiri godine nakon Daytonskog dogovora, uz dva propuštena roka za povlačenje vojnika, Bosna je protektorat NATO-a, podijeljena na tri etnička entiteta - republiku srpsku, te hrvatski i bosanski teritorij koji žive u nelagodnom savezu određenom Daytonskim dogovorom. Svakim entitetom upravljaju nacionalistički čvrstorukaši poduprti etnički čistim vojnim snagama. Glavno obećanje Daytona bilo je da će se etnički očišćenima dopustiti povratak kući. Od 1,2 milijuna ljudi prognanih za vrijeme bosanskog rata, zasad ih se samo 70.000 moglo vratiti u područja pod vlašću druge etničke skupine. Drugi važan cilj bila je uspostava demokratskih vladinih ustanova. Ovdje je, piše Barbados, 'popis neispunjenih dogovora i propuštenih rokova... praktički beskrajan'. Kao rezultat toga, NATO je u Bosni odbacio demokraciju u korist kolonijalizma. U svibnju 1997. visokom predstavniku NATO-a u Bosni dana je ovlast da u tri mini-države nameće rokove za postizanje napretka; u prosincu 1997. visokom je predstavniku dana ovlast da nameće vlastita rješenja i uklanja izabrane dužnosnike koji ometaju proces. A 5. svibnja 1999. on je s položaja uklonio predsjednika republike srpske, Nikolu Poplašena, kojeg je većina bosanskih Srba izabrala u rujnu 1998. dajući mu prednost pred kandidatom kojeg je zagovarao NATO, Biljanom Plavšić. To je ono što je Zapad stvorio u Bosni, i to je ono što Zapad stvara na Kosovu. To je daleko, daleko bolje od anarhije i pokolja. No to nije ono što se Predsjednik pretvara da jest, a pretvaranje je ovdje opasno."