AU 28.VI.STANDARD-NEORUŽANE POBJEDE

AUSTRIJA DER STANDARD 28. VI. 1999. Neoružane pobjede "O tomu Vaclav Havel na konferenciji Ten Years after, naravno, nije govorio: da su njegovo razumijevanje politike i moralna stajališta bili jedan od odlučujućih čimbenika neoružane pobjede nad komunističkim sustavom Čehoslovačke. A upravo takvom držanju mnogih disidenata treba zahvaliti što prevrat u istočnoj Europi nije završio pokoljem. Te su subote na večer na podiju u Palais Ferstel sjedili i Adam Michnik iz Poljske i Viktor Orban iz Budimpešte. Moglo bi se navesti i druge, one iz Moskve i istočnog Berlina, s velikim Andrejom Saharovim na čelu, koji na žalost nije više mogao ostvariti ono što je kanio. Istini za volju, treba dodati da je posvuda gdje su eksponenti komunističkih režima prepoznali znakove vremena, bio moguć uredan prijelaz. Ovih se dana podsjeća na jednoga od njih, na Mađara Gyulu Horna, koji je prije točno deset godina zajedno s Aloisom Mockom simbolično prerezao bodljikavu žicu južno od Neusiedlerskog jezera i kojega je prošle godine na mjestu premijera zamijenio Orban. Osobito je Havela uvijek zanimao duhovni utjecaj, a manje politička moć. I to je možda odigralo neku ulogu u tako glatkom odvajanju Slovačke od Čehoslovačke. Točno je i da se u Češkoj nije razbuktao veći otpor. Ali, normalno bi slučaj u istočnoj i jugoistočnoj Europi bio ipak drukčiji. Naslovi bi bili: tenkovi na Bratislavu. Što bi to značilo za Beč i Austriju, za Budimpeštu i Mađarsku te za Europu, teško je zamisliti. To što su Slovaci u međuvremenu dva puta na izborima glasovali protiv političkog lika poput Mečiara, mora se naglasiti i kao eruopska zasluga. Utoliko je žalosnije što državama nasljednicama Titove građevine takav prijelaz, uz iznimku Slovenije, nije uspio. Ne može se Srbe poštedjeti predbacivanja da se nisu usprotivili iskušenju zamjene staroga kolektivizma novim. 28. lipnja 1989. milijun je ljudi slijedilo poziv Slobodana Miloševića u blizini Prištine. Vlastodršcima je bilo stalo da im 600 godina poslije bitke na Kosovu 'vrate potisnuti nacionalni ponos'. A Hrvate treba kritizirati zato što im je populističko-nacionalistička karta bila važnija od demokratsko-liberalne. Europa je također pogođena. Pozitivno, jer su, uz iznimku Rusije i njezinih neposrednih susjeda, bivši plaćenici Kremlja poduzimali goleme napore da se približe Europskoj uniji i promijene njezine strukture. Samo to je razlog što se njihovi zahtjevi za prijam ne odgađaju dugo. Jer ima nešto u tezi bivšeg disidenta i sadašnjeg poljskog ministra vanjskih poslova Bronislava Geremeka, da bi prilagodba unutar EU-a bila jeftinija nego izvan njega. Balkan, međutim, ostaje europski odjel intenzivne skrbi. Velika primjena uređaja s velikom smrtnošću. A malo lijekova koji bi bili djelotvorni, barem kratkoročno. Uvijek nove rane, prije nego što su stare zacijelile. A liječnici su nemoćni. Već više od stotinu godina traju prijeporna mudrovanja o budućnosti te regije. Postojao je i jedan čovjek koji je uz pomoć samo njemu svojstvene okrutnosti, ali i hrabrosti u odnosu prema Kremlju, primirio rastrgani krajolik: Josip Broz Tito. No, ni on nije stvorio ništa trajnoga. Ali to je, deset godina poslije 1989., posve druga priča. U koju smo umiješani baš pod njemačkim zapovjedništvom" - piše Gerfried Sperl.