US 26./ 27.VI. IHT SANKCIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26./27. VI. 1999. Trgovinske sankcije pogrešno se primjenju "On je vlasnik vrhunske jugoslavenske nogometne momčadi, vlasnik lanca pekarnica i optuženik za ratne zločine. Njegovo je ime Željko Ražnatović, a poznatiji je kao Arkan, vođa ozloglašene srpske paravojne skupine, okrivljene za neke od najgorih zločina u Bosni i na Kosovu", piše Stanley A. Weiss. "On je bogat čovjek zahvaljujući trgovinskim sankcijama nametnutim Jugoslaviji početkom devedesetih. One su bile jednake zaštitnim pristojbama. Hranile su uspon moćne zločinačke elite koja nadzire veoma profitabilno crno tržište benzina i podupire ekstremno nacionalističke političke figure. Obogaćivanje optuženih ratnih zločinaca, poput Arkana, samo je jedan problem u primjeni gospodarskih sredstava za postizanje političkih ciljeva. Pa ipak, mnogi američki političari vole sankcije; kako drugačije poduzeti 'oštru' akciju protiv inozemne države a da se ne riskira američka krv ili novac? Sjedinjene Države postale su toliko oduševljene sankcijama da su ih nametnule 60 puta u posljednjih pet godina. Želimo li premjestiti sankcije iz polja simboličnih gesta u svijet djelotvornoga diplomatskog oružja, potrebno je razlikovati ne samo unilateralne od multilateralnih sankcija nego i financijske od trgovinskih sankcija. Financijske sankcije povećavaju trošak poslovanja; trgovinske sankcije ohrabruju industriju 'uradi sam'. Uzmite kao primjer Južnu Afriku. Embargo na oružje zbog apartheida, koji je UN nametnuo 1977., potaknuo je stvaranje golemog kompleksa domaće vojne industrije. Tako je Južna Afrika postala ne samo samodostatna u proizvodnji većine oružja nego je postala i veliki izvoznik suvremenog oružja. Osamdesetih, Južna je Afrika zapošljavala gotovo 140.000 ljudi u industriji oružja i bila je šesta po veličini izvoznica oružja u svijetu. Čak i danas, ona je veliki opskrbljivač oružja. (...) Potrebno je slijediti nekoliko osnovnih pravila da bi sankcije imale ikakvu vrijednost. Prvo, ne namećite sankcije na široko pristupačnu robu. One neće djelovati. Razmotrite sankcije na suvremenu opremu, posebno ako ih podupiru druge napredne industrijalizirane zemlje. Drugo, ne namećite sankcije na robu koju zemlja o kojoj se radi može i sama proizvesti. Prije nego što su sankcije usmjerene na Irak, on je bio veliki izvoznik hrane. Kad su nametnute sankcije, Iračani su posijali više žita i žetve su bile veće nego prije Zaljevskog rata. Treće, razmotrite financijske sankcije. One mogu biti djelotvorne jer je kapital roba za koju nema nadomjestka. Blokiranjem tijeka fondova od jeftinijih zajmodavaca kroz Svjetsku banku i MMF, cijena kapitala raste. To šteti političkoj i gospodarskoj eliti, koja tada mora odabrati između gospodarskoga jada i političke promjene. Osamdesetih, financijske sankcije koje je Europska zajednica nametnula Turskoj pomogle su ublažiti autoritarnu politiku vojne vlade. Slične su mjere igrale ulogu u poticanju Irana, koji je htio doći do zamrznute imovine u inozemstvu, da pusti američke taoce 1981. Nedavno je suradnja Japana, Sjedinjenih Država i Njemačke uskratila burmanskoj vladi veoma potrebnu inozemnu pomoć i natjerala ju da barem prizna problem ljudskih prava. Usporedba cijene sankcija naspram cijene političke promjene ne ide uvijek u korist promjene. Teške financijske i trgovinske sankcije protiv Jugoslavije vjerojatno neće biti dovoljne da svrgnu predsjednika Slobodana Miloševića, budući da on zna da se predajom suočava sa zatvorom ili smrću zbog ratnih zločina. Primijenjene pravilno, određene gospodarske sankcije mogu pomoći u postizanju skromnih ciljeva. Ako se doživljavaju kao lijek za sve, one mogu imati nenamjeravanih posljedica. Samo pitajte Arkana."