SAN FRANCISCO, 25. lipnja (Hina/Reuters) - Pokazalo se da glavni junak "Ralja" i nije toliko proždrljiv koliko smo mislili. Velika bijela psina, koju je, kao najokrutnijeg i najdjelotvornijeg grabežljivca u svijetu ovjekovječio film
iz 1975., zapravo je, kako pokazuje novo istraživanje, izbirljiv proždrljivac koji baš ne voli ljude.
SAN FRANCISCO, 25. lipnja (Hina/Reuters) - Pokazalo se da glavni
junak "Ralja" i nije toliko proždrljiv koliko smo mislili. Velika
bijela psina, koju je, kao najokrutnijeg i najdjelotvornijeg
grabežljivca u svijetu ovjekovječio film iz 1975., zapravo je, kako
pokazuje novo istraživanje, izbirljiv proždrljivac koji baš ne
voli ljude. #L#
"Ona jasno odlučuje što će progutati", kazao je Peter Klimley, koji
proučava ponašanje morskih životinja na kalifornijskom
sveučilištu "Davis", dodajući da "većinu surfera jednostavno
ispljune". Njegovo bi istraživanje moralo dati jasniju sliku o tome
kako i zašto ti proždrljivci napadaju.
Rezultati istraživanja pokazali su da je u pitanju mnogo
kompliciraniji i marljiviji lovac nego što se prije mislilo.
"Počinjemo upoznavati pravu narav bijele psine, koja se donekle
razlikuje od onog morskog psa na kojeg su nas upozoravali", kazao je
Klimley.
"Tvrdim da nije stroj za proždiranje. Neće tek tako nekamo otići i
pojesti bilo što samo zato što joj se našlo na putu. I ona se, kao
većina životinja, mora potruditi da bi nešto pojela."
Napadi velike bijele psine su legendarni, ali su zapravo vrlo
rijetko kobni. U 78 napada zabilježenih duž kalifornijske obale od
1926., bilo je samo osam smrtnih slučajeva.
Taj je podatak zaintrigirao Klimleya, koji je već proveo veliko
istraživanje o tome kako se morski psi hrane tuljanima. Velike
bijele psine koje se časte tuljanima, gotovo i ne zastaju između
ugriza u krvavoj gozbi od koje se more zacrveni, a žrtvu često
potpuno prepolove zubima.
Kako bi bolje razumjeli prehrambene navike morskih pasa, Klimley i
Burney Le Boeuf, stručnjak za tuljane na kalifornijskom
sveučilištu Santa Cruz, otišli su na otočić Ano Nuevo koji je oko 23
milje udaljen od kalifornijske obale i koji je za velike bijele
psine glavno lovište hrane.
Tamo su postavili sustav uz pomoć kojega su prvi put mogli
neprestano promatrati ponašanje velikih bijelih psina pod vodom.
Morske pse su obilježili ultrazvučnim prijenosnicima povezanim s
računarskim sustavom za praćenje.
Prvi rezultati donijeli su nove, vrlo iznenađujuće pojedinosti.
Najprije su opovrgnuli općenito prihvaćeno mišljenje da velike
bijele psine love samo danju.
A dovedeno je u pitanje i mišljenje da su te goleme psine usamljene
skitnice. Znanstvenici su primijetili gotovo "društvene" veze
parova morskih pasa i otkrili da udarajući repom po površini vode
mogu jedni druge upozoriti na svjež ulov.
"Kad jednom nešto uhvate posesivni su i ne žele da se toga dočepaju
drugi morski psi", objasnio je Klimley, dodajući kako je "to
sigurno dio njihove prilagodbe. Kad bi se htjeli obraniti ugrizom,
nastao bi pravi pakao."
No, pravo su iznenađenje bile izbirljive prehrambene navike velike
bijele psine. Umjesto da raljama zdrobi hranu, velika bijela psina
nježno u usta uzima ulov, pokušavajući ustanoviti je li jestiv,
objasnio je Klimley.
Životinje koje su, poput tuljana, pokrivene mekim salom, brzo
ocjenjuje ukusnim i proždire. No drugi zalogaji, od plutača i
dasaka za surfanje do trupla ovaca, morskih vidri i surfera, obično
nisu dovoljno mekani da bi se zbog njih mučili, napomenuo je
Klimley.
"Vidjeli smo kako ljude zgrabe za nogu i vuku kroz vodu prije no što
ih puste. Da bi to učinili, osobu moraju pažljivo vući".
A kad zagrizu plivača, morski psi ga obično puste. "Taj 'ljudožder'
obično ne jede ljude", dodao je Klimley.
(Hina) abul dgk