IT-20. VI. LA REPUBBLICA-E.BONINO

ITALIJA LA REPUBBLICA 20. VI. 1999. Engleski takmac "Sastanak na vrhu skupine G-7 podmiruje račun s Jeljcinom. Jučer su u Koelnu vođe sedam najbogatijih zemalja svijeta nagradili Rusiju za njezinu ulogu na Kosovu, neugodnu ali vrijednu, obećavši Moskvi popust na njezine dugove. No, nakon rata, treba postići mir na Balkanu. Glede pomoći Jugoslaviji, opet se pojavljuje različitost naglasaka između angloameričkih 'jastrebova' i 'golubice' Italije. Stoga veći značaj dobiva sraz glede imenovanja povjerenika UN-a na Kosovu, gdje su u dvoboju kandidatura Emme Bonino i Engleza Ashdowna, kojega podražava Blair. Naknada Moskvi za posredovanje koje je pomoglo zaključivanju rata naravno nije na taj način predstavljena, no do-ut-des se podrazumijeva. (...) Ali tu će velikodušnost prije svega platiti Europljani. Najveći zajmodavac Moskve je Njemačka, a Italija je na trećem mjestu. A propadanje Rusije(gospodarsko, društveno, političko) ostaje prijetnja za Zapad. Nitko se ne zanosi da će otpisivanje dijela duga biti odlučujuće za otklanjanje novog financijskog sloma Moskve u sljedećih nekoliko godina. U međuvremenu žurno treba riješiti izvanredno stanje na Kosovu. Za srpanj je određena međunarodna konferencija o pomoći, u Bruxellesu. (...) A što učiniti sa Srbijom? Mada u Koelnu nije bilo sukoba, pojavila su se dva tumačenja zapadnjačkog smjera djelovanja. Tony Blair se još jednom istaknuo oštrinom: 'Srpski narod mora odlučiti prihvaća li ubojstva, mučenja i silovanja počinjena u njegovo ime. Neće biti fondova za Srbiju dok je Milošević na vlasti'. Jedina iznimka koju je službeno prihvatila skupina G-7 odnosi se na humanitarnu pomoć, odnosno medicinska sredstva i hranu. (...) D'Alema je uvjeren da će Zapad ubrzo biti suočen s teškim odlukama u vezi sa Srbijom. Jesu li popravak razrušenog mosta koji dijeli grad i ponovno stavljanje u pogon električne centrale koja opskrbljuje bolnice humanitarna pomoć ili je dio te obnove koju odbijaju Miloševiću? Opravdana pitanja, ali u Washingtonu i Londonu uvijek postoji poneka bojazan da će se pojaviti prosrpska struja talijanske politike. U tom okviru treba tumačiti bitku glede imenovanja, o kojemu se na sastanku skupine G-7 nije službeno razgovaralo, a bjesni u pozadini. Najvažnija dužnost koju treba dodijeliti jest ona visokoga povjerenika UN-a za Kosovo. Na drugome je mjestu imenovanje načelnika agencije koja će upravljati sredstvima Europske unije, a tu je potreban jedan menadžer i možda će ga izabrati Prodi. (...) Boninova se, između ostaloga, istaknula čvrstoćom, neuobičajenom na talijanskoj političkoj panorami, a zalaže se za intervenciju NATO-a suđenje Miloševiću kao ratnom zločincu. No, ona nikada nije bila rob Sjedinjenih Država. Upravo glede humanitarne pomoći, povjerenica se često žalila da su Europljani bili velikodušniji od Amerikanaca, a ipak imaju manju važnost u međunarodnim ustanovama. Blair u korist svog kandidata troši kredit kojega je u ovom ratu nakupio u Washingtonu. (...) Jasno je da se ne radi tek o običnoj 'svađi' zbog položaja. Po imenu koje će prevladati znat ćemo koji su politički smjerovi pobijedili ne samo u vođenju obnove, nego i u geostrateškom ustrojavanju Balkana. Na području koje je naša najlomljivija granica, barutana etničkih sukoba, mafije, siromaštva i iseljavanja. Području gdje su Europi trebale Sjedinjen Države kako bi zaustavila Miloševića i gdje je sada u igri i njezina politička težina pri izgradnji mira.", piše Federico Rampini.