SLO 16.VI.-DELO-ODLUKA

SLOVENIJA DELO 16. VI. 1999. Odluka je u rukama političara "U bivšoj zajedničkoj državi između Hrvatske i Slovenije protjecala je administrativna međurepublička kopnena granica. Na moru nije postojala, pa je stoga treba odrediti. U Zagrebu imaju posve dručkije poglede na to kuda bi trebala ići nego u Ljubljani. Odatle spor u kojemu sada svoje pravno neobvezujuće savjete pokušava dati međunarodni posrednik William Perry. Doduše, on nastupa kao privatna osoba, iako nije beznačajno da ima neformalnu potporu SAD-a. Stručnjaci obiju strana obavili su svoj posao, no hrvatsko- slovenski spor teško se može riješiti, jer se nitko od vodećih političara ne usudi preuzeti odgovornost za bilo kakav sporazum. Temeljna stajališta država toliko se razlikuju da je realan samo kompromis koji bi donositeljima političkih odluka mogao donijeti prigovore o 'prodaji svete hrvatske (ili slovenske) zemlje, odnosno mora'. Slovenija želi očuvati cjelovitost Piranskog zaljeva pod svojom jurisdikcijom i teritorijalni izlaz na otvoreno more. Osobito je značajno da želi očuvati samo dosadašnji režim, kad je Piranski zaljev u okviru bivše zajedničke države imao status unutarnjeg mora. Hrvatska se s tim ne slaže i želi podijeliti Piranski zaljev po načelu ekvidistance, tj. podjele po sredini. Glede pristupa otvorenom moru, Hrvatska Sloveniji nudi samo najliberalniji prolaz kroz hrvatske teritorijalne vode. Hrvatska Sloveniji nameće načelo ekvidistance kao jedino tumačenje međunarodnoga pomorskoga prava. Njezina je teza da kod morskog razgraničavanja primjena postavljanja granice po sredini uvijek ima prednost ispred drugih načina. Zato zahtijeva najprije privremeno razgraničenje po tom načelu, a zatim bi zacijelo nastojala da i konačno razgraničenje bude takvo. Istina je da je to temeljno hrvatsko pregovaračko stajalište i da su iz Zagreba već stigli signali da bi za Hrvatsku, kao konačno rješenje, možda mogao biti prihvatljiv i dogovor po kojemu bi Sloveniji pripao veći dio Piranskoga zaljeva. Slovenija drži da primjena načela 'granica po sredini' za određivanje morske granice između država nije pravno utemeljna i da je posve neprihvatljiva. Polazi od stajališta da je Piranski zaljev slučaj sui generis koji nalaže isključivo poštivanje povijesnog naslova i drugih posebnih okolnosti, među kojima spominje zemljopisnu prikraćenost Slovenije koja ima malo obale, a i ta ima nezgodan, konkavni oblik. Osim toga, Slovenija je u razdoblju zajedničke države imala jurisdikciju nad cijelim Piranskim zaljevom, a njime je i upravljala. Stoga drži da je najprimjerenija primjena načela uti possidetis (prema ranijem stanju posjedovanja), koje pravno potvrđuje vlast Slovenije, kao bivše republike u sklopu bivše SFRJ, nad cijelim Piranskim zaljevom. Osim toga, drži da bi i po načelu pravednosti bilo nužno očuvati tu mogućnost i zato što Hrvatska ima jako dugu i razvedenu obalu. Pojam zemljopisno prikraćene države uvela je konvencija UN-a o pomorskom pravu koja je poslije više od desetogodišnjih pregovora potpisana 1982. godine u Kingstonu na Jamajki, a počela je vrijediti 1994. Bivša SFRJ konvenciju je potpisala i ratificirala, a kao njezine nasljedice, ugovorne strane sada su i Hrvatska i Slovenija. 15. članak konvencije izričito isključuje načelo razgraničavanja po sredini kao temelj razgraničenja kad se radi o povijesnom naslovu i drugim posebnim okolnostima" - piše Gorazd Bohte.