NJ 14. VI.-TAZ-POSLIJERATNI POREDAK

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 14. VI. 1999. Postnacionalni poslijeratni poredak "Na početku je britanski premijer Tony Blair rekao da se na Kosovu radi o ratu nove vrste 'koji se vodi manje zbog teritorija, a više zbog vrijednosti'. Sada gledamo razoreni teritorij s nejasnom slutnjom da se time ni jedna vrijednost nije ispunila konkretnim životom. NATO-ov rat u svakom je slučaju stvorio neke bitne pretpostavke da bi kosovski Albanci mogli voditi život dostojan ljudi. Deset do dvanaest godina proći će prije nego iznuđena odsutnost ratnih obračuna postane normalno stanje, a daljnjih dvanaest godina da se u toj regiji možda stvori normalno civilno društvo. Tek sada, nakon što je oružje zašutjelo, pokazat će se da li se taj rat uistinu vodio zbog pomoći u obrani ljudskih prava. Novo je u tom ratu bilo što je NATO svaku bombu povezivao s obećanjem svim žrtvama borbe da će im donijeti bolju budućnost. To sada treba ispuniti. Taj rat NATO više nije vodio u vojnim koordinatama ekspanzije i širenja sukoba. Zahtjev upućen od početka, da iziđe iz vojne logike, marljivo je zanemarivao da taj rat ni u jednoj fazi nije određivala vojna logika, nego se kretao u politički zadanim kolosjecima. Taj je rat vođen kako bi se zaustavili unutarnjopolitički, etnički motivirani progoni. Globalno ublažavanje nacionalno-državnih suverenih poredaka i vjera u moral ljudskih prava koji stvara uljuđenost, po mišljenju Ulricha Becka, čine Kosovo mjestom rođenja postnacionalnoga rata. Samo što moral ljudskih prava, kao što je poznato, ne stvara uljuđenost posvuda, što pokazuje pogled na sukobe u Africi i Aziji koji nisu izazvali intervenciju, iako se univerzalnost toga posvuda nalaže. A kruto shvaćeni moral ljudskih prava dopustio bi samo kapitulaciju i kažnjavanje ratnoga zločinca Miloševića. To što ga je NATO na posljetku ipak prihvatio kao partnera u pregovorima, ne dokazuje da NATO-ov moral ipak nije tako visok. Što više, pokazuje da je prepoznao stupicu apsolutnog obrazloženja rata prije nego što ga je uhvatila u bezuvjetnu pojačavanje sukoba. Karl Otto Hondrich upozorio je da univerzalnost ljudskih prava, da bi bila djelotvorna, mora biti podstavljena prednostima vlastitoga. Stoga se ne intervenira u sukobima u Africi, stoga stanovništvo NATO-ovih država nije htjelo dopustiti da se njihovi vlasiti vojnici bore na tlu Kosova. Koji bi vitalni interesi Zapada mogli opravdati i opasnosti? (...) No, to što se brige kosovskih Albanaca shvaćaju kao vlastite, svojstvo je rata koje djeluje iznad njega. Tek kad ta briga popusti, moći će se raspoznati klice nacionalnih intresa. Rasprava o povratku izbjeglica iz zemalja njihovih gostoprimaca bit će prvi pokazatelj toga. Osim toga, kosovski je rat stvorio postnacionalni poredak. Regija u dogledno vrijeme više neće biti pod vlašću kategorija nacionalno- državne suverenosti. Definicija teritorijalnosti ostavljena je otvorenom kako bi se sukob ublažio, a odnos snaga uravnotežio u oligopolu raznih društvenih snaga i transnacionalnih organizacija. Konkretno, to znači da Kosovo po vanjskom izgledu može ostati u Jugoslaviji, ali u biti će dugo biti europsko, jer je to jedini ustroj u kojem se etnički sukobi neće iznova zaoštravati. Cijela će regija biti zona posebnoga razvitka koja će Europsku uniju možda stajati više novaca, gospodarske pomoći i pomoći u izgradnji nego što se to sada s oklijevanjem računa u kontekstu proširenja na istok. To će biti cijena koju Europska unija mora biti spreman platiti za stabilizaciju i demokratizaciju regije. (...) Kakva je pouka Kosovo za NATO? Mnoge su prilike za prevenciju sukoba posljednjih godina upropaštene, držanje prema diktatoru u Beogradu bilo je previše proturječno. Na početku je NATO-ov angažman bio hranjen samo krutim negativnim definicijama. Znalo se samo što treba spriječiti - i vjerovalo se, ne bez oholosti, da će se to obaviti za nekoliko dana. Trajanje zračnih udara pokazalo je slabost saveza koji od silne vojne snage ne može djelovati politički. NATO je na polju vojne tehnologije bio svemoćan, no istodobno se pokazala očita nemoć u postizanju željenih ciljeva. Zbog toga bi rasprava NATO-a o njegovim strategijama u buduće mogla biti prizemljena. Intervencije o kojima je zaključeno na washingonskom sastanku na vrhu, u najboljem slučaju mogu zahtijevati ono što se kasnije može politički provesti. To nove moguće out-of-area (izvan uobičajenog područja djelovanja, op. ur.) akcije znatno teritorijalno sužava. Kosovsko iskustvo dovest će do toga da će u buduće biti puno manje takvih akcija nego što smo se do sada trebali bojati. Jer NATO iz kosovskog sukoba izlazi oslabljen, barem ako se 'Partnerstvo za mir' drži dijelom saveza. Privremeni prekid suradnje s Rusijom revitalizirao je sliku saveza usmjerenog protiv Istoka i regresivno vitalizirao klasični ruski savez sa Srbijom. Ako je uistinu buduća želja saveza da svoje borbe vodi za vrijednosti, u to treba uvjeriti i Rusiju. Rasprava o novom poretku Vijeća sigurnosti UN-a koji bi u buduće trebao spriječiti blokade, bila bi dobar ispit za to. Razumijevanje članica Vijeća sigurnosti glede kanona vrijednosti na koje treba vezati odluke veta bilo bi ključna posljedica kosovskoga rata" - piše među ostalim Dieter Rulff.