BBC NA SRPSKOM O UPORABI ORUŽJA S OSIROMAŠENIM URANOM 28. 5.

BRITANSKI RADIO - BBC 28. V. 1999. U Britaniji je nedavno objavljena studija o učincima radiaktivnoga oružja koje se upotrebljavalo u Zaljevskom ratu, a sada se rabi i u Jugoslaviji. Posebno je zabrinjavajući sastojak ovog oružja, prema autorima ove studije, tzv. osiromašeni uran, koji se kako je Pentagon potvrdio koristi u NATO-voj akciji protiv Jugoslavije. Autori studije ističu da je osiromašeni uran iznimno toksičan te da se u zemlji i vodi zadržava stotinama godina. Glavni autorica studije objasnila je u razgovoru s Anom Karakušević osnovne osobine. "Sporni zaključak izvješća jest da smo pronašli tragove osiromašenoga urana u mokraći vojnika i civila u Iraku skoro devet godina poslije rata. Oksid urana pri eksploziji oslobađa čestice koje se ne rastvore u vodi i ostaju u plućima uz mnogo duži život nego što smo očekivali. To znači da je tijelo iznutra izloženo radijaciji. Uz to se posljedice kreću od raka pluća ili kostiju do zamora ili pada imuniteta. Koliko blizu treba biti eksploziji da biste bili ugroženi? Mi smo vodili istraživanja nad stanovnicima Bagdada koji uopće nisu bili blizu kopnenih borba premda su bili izloženi napadajima tipa raketa tomahawk. I njihova mokraća sadrži uran, premda ne u tolikom postotku kao kod stanovnika Basre koji su bili u središtu borbi. Također smo testirali i četrdeset vojnika koji su sudjelovali u Zaljevskom ratu. I oni osjećaju posljedice. Kakvo je djelovanje na biljni i životinjski svijet? Veliko. Od Zaljevskoga rata imat ćemo životinje rođene s defektima poput djece bez udova ili slijepe. Radijacija utječe i na biljke, genetski ih modificira. U Iraku sada rastu klimatske pečurke, a slično je stanje i u Bosni gdje je to oružje također rabljeno u NATO- vu bombardiranju. Spomenuli ste djecu koja se rađaju s defektima. Možete li pobliže reći o kakvim se posljedicama radi? Posljedice variraju. Odmah poslije napadaja osiromašenim uranom imate veliki broj poginulih u samom Bagdadu, oko 55 tisuća, ali su dugoročne posljedice još zlogukije. Radijacija utječe na proizvodnju sperme. Ona mijenja sastav DNK u tijelu tako da se rađaju deformirana djeca bez očiju i ušiju, djeca koja uopće ne sliče na ljudska bića. Očito je da se radi o dugoročnim i iznimno opasnim posljedicama, a zašto onda ovo oružje nije zabranjeno? Postoje rezolucije UN-a koje zabranjuju uporabu osiromašenoga urana u nanošenju tzv. nasumične štete. Ona je usvojena 1993. Razlog zašto ne postoji snažnija međunarodna zabrana jest činjenica da osiromašeni uran ne potpada pod nuklearno oružje. On je kategoriziran kao nuklearni otpad. Kao takav se već proizvodi dvadesetak godina, a kao oružje je prvi put korišten u Zaljevskom ratu kad svijet još nije znao za njegove posljedice. Korišten je kao eksperiment. Svijet se plaši nuklearnoga oružja, ali je ovo način da se nuklearno oružje koristi potajno iz prikrajka jer su posljedice vidljive tek poslije nekolko godina. Vojnice se živi vraćaju kućama, ne u kovčezima, a činjenica da će desetine tisuća ljudi kasnije umrijeti od raka nije toliko alarmantna kao da su poginuli odmah. Osim toga nuklearni otpad se stalno proizvodi a njegovo uništenje je skupo pa je ovo i jednostavan način da ga se razvijene zemlje oslobode. (BBC)