FR-YU-RU-zone-Oružani sukobi-Organizacije/savezi-Strana pomoć-Vlada FRANCUSKA-LE MONDE OD 13.6.99.RUSI I KOSOVO FRANCUSKALE MONDE13. VI. 1999.Moskva ne želi nadzor nad operacijama prepustiti Zapadu"Rusija vješto koristi hotimične
neodređenosti u odlukama međunarodne zajednice koje su privele kraju djelatnu fazu rata na Kosovu. Već nekoliko tjedana rasprave između Moskve i NATO-a tiču se raspoređivanja međunarodnih sigurnosnih snaga, njihova sastava i zapovijedanja. U početku Rusi nisu pristajali da zemlje koje su sudjelovale u bombardiranju Srbije sudjeluju u tim snagama, niti da, a fortiori, 'u središtu' snaga bude NATO, kao što je to tražio Zapad. Oni su morali promijeniti svoje zahtjeve i na koncu prihvatiti da se 'međunarodne snage sigurnosti uglavnom temelje na sudjelovanju NATO-a, pod jedinstvenim zapovjedništvom i nadzorom'. To je izraz koji se rabio u tekstu što su ga 2. VI. Slobodanu Miloševiću predali finski predsjednik Martti Ahtisaari i posebni izaslanik Borisa Jeljcina Viktor Černomirdin.No, ta rečenica nije uvrštena u rezoluciju koju je pripremila skupina G-8 i koju je tjedan dana kasnije prihvatilo Vijeće sigurnosti UN-a. Bio je to uvjet da Rusija glasuje za tekst i da ga Kina pusti da prođe, zahvaljujući svojoj suzdržanosti.
FRANCUSKA
LE MONDE
13. VI. 1999.
Moskva ne želi nadzor nad operacijama prepustiti Zapadu
"Rusija vješto koristi hotimične neodređenosti u odlukama
međunarodne zajednice koje su privele kraju djelatnu fazu rata na
Kosovu. Već nekoliko tjedana rasprave između Moskve i NATO-a tiču
se raspoređivanja međunarodnih sigurnosnih snaga, njihova sastava
i zapovijedanja. U početku Rusi nisu pristajali da zemlje koje su
sudjelovale u bombardiranju Srbije sudjeluju u tim snagama, niti
da, a fortiori, 'u središtu' snaga bude NATO, kao što je to tražio
Zapad. Oni su morali promijeniti svoje zahtjeve i na koncu
prihvatiti da se 'međunarodne snage sigurnosti uglavnom temelje na
sudjelovanju NATO-a, pod jedinstvenim zapovjedništvom i
nadzorom'. To je izraz koji se rabio u tekstu što su ga 2. VI.
Slobodanu Miloševiću predali finski predsjednik Martti Ahtisaari i
posebni izaslanik Borisa Jeljcina Viktor Černomirdin.
No, ta rečenica nije uvrštena u rezoluciju koju je pripremila
skupina G-8 i koju je tjedan dana kasnije prihvatilo Vijeće
sigurnosti UN-a. Bio je to uvjet da Rusija glasuje za tekst i da ga
Kina pusti da prođe, zahvaljujući svojoj suzdržanosti.
Zapad i Rusi ne tumače na isti način sporazume koje su potpisali.
Prihvaćajući neodređene izraze, prvi su htjeli provesti plan koji
je pripremio NATO za dolazak sigurnosnih snaga na Kosovo:
zajedničko zapovjedništvo NATO-a - kao u Bosni - vojne zone pod
nadzorom pet članica NATO-a, s vojnicima različitih nacionalnosti,
uključujući Ruse. No, ovi nisu na isti način čitali tekst. Oni traže
da jedna zona bude pod njihovim nadzorom, najbolje na sjeveru
Kosova gdje je najveći broj Srba, i ne žele biti pod NATO-ovim
zapovjedništvom: za njih izraz 'jedinstveno zapovjedništvo' znači
sudjelovanje UN-a. Zapad nije htio jednu zonu povjeriti Rusiji jer
u tomu vidi uvod u podjelu Kosova i ne želi opetovati iskustvo
UNPROFOR-a, kad su 'modre kacige' bile pod zapovjedništvom UN-a. On
se prisjeća i kako su Rusi, kad su u veljači 1994. prvi put došli u
Bosnu u sklopu UN-a, više ometali nego podupirali rad UNPROFOR-a.
Svojim ulaskom na Kosovo Rusi su si zajamčili prednost u
pregovorima sa Zapadom koji zastupa zamjenik državne tajnice
Strobe Talbott. Njihov je sastav ograničen; ruski vojnici koji su
došli iz Bosne zavise o NATO-u kad je riječ o dobavi goriva i
namirnica. Unatoč svemu, Moskva je dobila jedan bod. Stvarnim se
suparništvom između vojnika i političara u Rusiji ne da sve
protumačiti. Ono je, uostalom, jako korisno i može Kremlju
omogućiti da pomakne svoje pješake, a da ne ugrozi dijalog sa
Sjevernoatlantskim savezom. Viktor Černomirdin, kojega vojnici i
nacionalističko-komunistička većina u Dumi drže previše 'mekanim'
u pregovorima sa Zapadom, sam je u petak u razgovoru za talijanski
list 'La Repubblica' podsjetio da će ruski sastav sudjelovati u
KFOR-u 'uz snage zemalja NATO-a i neutralnih zemalja, s vlastitim
zapovjedništvom i točno određenim zadaćama i odgovornostima'.
Kakve zadaće žele ostvariti Rusi? Oni ne žele NATO-u prepustiti
nadzor nad protektoratom koji se uvodi na Kosovu i izvan pokrajine,
na čitavom Balkanu. Zato oni traže jedno mjesto u civilnoj upravi
koju bi Jacques Chirac htio povjeriti EU-u. Na vojnom polju, oni ne
žele - čak ni posredno - biti pod okriljem NATO-a. To manje što su im
jugoslavenski ratovi omogućili da se s oružanom snagom vrate na
područje odakle su bili protjerani nakon razlaza s Titom 1948. i
prekidom odnosa s Albanijom Envera Hoxhe, početkom 60-ih.
Sigurno je da Rusija, koja prima infuziju od međunarodnih
financijskih ustanova, danas nema mogućnosti za ostvarivanje svoje
težnje. Pobjedonosni ulazak stotinjak ruskih vojnika u kosovsku
prijestolnicu mala je uvreda, a ne iznenadni preokret. Priština
1999. nije Berlin 1945. No, Rusija pronalazi svoje mjesto čekajući
bolje dane. Mašući čas prošlom slavom, čas sadašnjim slabostima,
ona želi da je Zapad, koji je gdjekada sklon da je zanemari, zadrži u
dobrom sjećanju. Ona se pripremila za važnu ulogu u završetku rata
na Kosovu i želi da se s njom računa i podsjeća da se ne može bez
njezina pristanka, osim po cijenu neugodnosti. Boris Jeljcin i
njegovi suradnici jamačno su sigurni kako sporazum sa Zapadom
odgovara dugoročnim interesima njihove zemlje, ali ne odustaju od
postavljanja sve većih zahtjeva", piše Daniel Vernet.