YU-POLITIKA-VOJSKA-PLAN-Vlada-Politika-Obrana NJ 9. VI. WELT: MILOŠEVIĆ REŽIRA UROTU VLASTITIH VOJNIKA NJEMAČKADIE WELT9. VI. 1999.Urota vojnika u Beogradu?"Ovih dana zapadni mediji nagađaju drži li šef jugoslavenske države Slobodan
Milošević uistinu sve konce u svojim rukama. No, činjenicu da je srpska vojska na pregovorima o provedbi iznenadno odbila mirovni plan koji je Milošević već potpisao, moguće je objasniti i argumentom da se u vojsci javlja otpor kapitulaciji na Kosovu. Tako britanski list 'Independent' piše da su za iznenadnu promjenu politike odgovorni zagovornici tvrde struje u vojsci.Sve je moguće, a Milošević je u prvom redu proteklih godina i sam uvijek prvo mislio na vojsku kad je razmišljao odakle bi mu mogla zaprijetiti opasnost. Usprkos tome, teza o vojnoj uroti protiv mirovnog plana relativno je neuvjerljiva.S sjedne je strane Milošević proteklih devet godina u najmanju ruku organizirao devet opsežnih čistki među visokim časnicima, opravdano polazeći od pretpostavke o nezadovoljstvu u vojsci. No, izvor nezadovoljstva nikada nije bila njegova nedovoljna oštrina, već upravo suprotno - njegova pretjerana bezobzirnost i ratna politika koja je ugrožavala budućnost Srbije. Godine 1993. srpski
NJEMAČKA
DIE WELT
9. VI. 1999.
Urota vojnika u Beogradu?
"Ovih dana zapadni mediji nagađaju drži li šef jugoslavenske države
Slobodan Milošević uistinu sve konce u svojim rukama. No, činjenicu
da je srpska vojska na pregovorima o provedbi iznenadno odbila
mirovni plan koji je Milošević već potpisao, moguće je objasniti i
argumentom da se u vojsci javlja otpor kapitulaciji na Kosovu. Tako
britanski list 'Independent' piše da su za iznenadnu promjenu
politike odgovorni zagovornici tvrde struje u vojsci.
Sve je moguće, a Milošević je u prvom redu proteklih godina i sam
uvijek prvo mislio na vojsku kad je razmišljao odakle bi mu mogla
zaprijetiti opasnost. Usprkos tome, teza o vojnoj uroti protiv
mirovnog plana relativno je neuvjerljiva.
S sjedne je strane Milošević proteklih devet godina u najmanju ruku
organizirao devet opsežnih čistki među visokim časnicima,
opravdano polazeći od pretpostavke o nezadovoljstvu u vojsci. No,
izvor nezadovoljstva nikada nije bila njegova nedovoljna oštrina,
već upravo suprotno - njegova pretjerana bezobzirnost i ratna
politika koja je ugrožavala budućnost Srbije. Godine 1993. srpski
vojnici i pripadnici obavještajnih službi prividno su čak pokušali
pridobiti američku obavještajnu službu CIA-u za pokušaj udara. No,
Washington je u to vrijeme još smatrao Miloševića nužnim
pregovaračkim partnerom za dokončanje rata u Bosni.
Motiv srpske vojske bio je njezin strah od Miloševićevih planova za
Kosovo i Crnu Goru, pišu američki mediji. Dakle, ako se u vojsci
javlja kritika na račun predsjednika Miloševića, ona je vezana uz
prigovor da on vodi svoju zemlju u propast. Tu je logiku slijedio i
najnoviji val čišćenja, koji je šef jugoslavenske države proveo u
listopadu prošle godine.
Konkretno, Milošević je otpustio načelnika glavnog stožera
Perišića koji se usprotivio ratu protiv jugoslavenskih državljana.
Na njegovo mjesto Milošević je imenovao odanog generala Ojdanića,
koji je nedavno zajedno s jugoslavenskim predsjednikom optužen
pred haaškim sudom za ratne zločine.
Uoči početka 'vruće faze' rata na Kosovu, Milošević je odredio
kućni pritvor za najistaknutije žrtve svojih čistki u vojsci. Tim
potezom trebalo je biti spriječeno spletkarenje desetak generala
protiv Miloševića. Većina tih visokih časnika kritizira
Miloševićevu iracionalnu politiku agresije, a neki od njih i
njezine posljedice: žrtvovanje krajine i poraz u Bosni.
Na razini političkog sadržaja svi pokazatelji upućuju na zaključak
da je preokret iz proteklih dana režirao sam Milošević. Prvo, ta
taktika odgovara njegovim navikama, dostatno promatranim već deset
godina. Drugo, netom postavljeni zahtjevi isti su oni koje je sam
Milošević neprekidno iznosio od samog početka. Naime, on je isticao
da na Kosovu dolazi u obzir samo dolazak mirovnih postrojba pod UN-
ovom zastavom. Osim toga, Srbi ne žele postrojbu koja će
uspostavljati, nego onu koja će samo osiguravati mir. Taj cilj
trebale bi postići Rusija i Kina u Vijeću sigurnosti. Razlika je u
tome što bi postrojbe za uspostavu mira smjele same otvarati paljbu
dok bi mirovne postrojbe smjele posegnuti za oružjem samo u
samoobrani. Milošević se prema vojsci oduvijek maćehinski odnosio.
Njegova je sklonost oduvijek bila usmjerena na policijske
postrojbe koje dobivale više novca i povlastica od obične vojske.
Te će ga policijske postrojbe u slučaju nevolje održati na vlasti,
dok je vojsku oduvijek smatrao tek izvorom mogućeg otpora svojoj
vlasti.
Moguće je i da se Ojdanić ili ostali časnici opiru kapitulaciji, ali
Milošević vjerojatno raspolaže dostatnim sredstvima za slamanje
tog otpora - ako to uistinu želi.
No, jugoslavenski predsjednik možda ocjenjuje da je širenje takvih
glasina koristan potez jer će ga prikazati kao nadmoćnog državnika
koji se mora boriti protiv svojih fanatičnih vojnika i pri tome
treba potporu i razumijevanje Zapada", upozorava Boris Kalnoky.