NJ 9. VI. WELT: MILOŠEVIĆ REŽIRA UROTU VLASTITIH VOJNIKA

NJEMAČKA DIE WELT 9. VI. 1999. Urota vojnika u Beogradu? "Ovih dana zapadni mediji nagađaju drži li šef jugoslavenske države Slobodan Milošević uistinu sve konce u svojim rukama. No, činjenicu da je srpska vojska na pregovorima o provedbi iznenadno odbila mirovni plan koji je Milošević već potpisao, moguće je objasniti i argumentom da se u vojsci javlja otpor kapitulaciji na Kosovu. Tako britanski list 'Independent' piše da su za iznenadnu promjenu politike odgovorni zagovornici tvrde struje u vojsci. Sve je moguće, a Milošević je u prvom redu proteklih godina i sam uvijek prvo mislio na vojsku kad je razmišljao odakle bi mu mogla zaprijetiti opasnost. Usprkos tome, teza o vojnoj uroti protiv mirovnog plana relativno je neuvjerljiva. S sjedne je strane Milošević proteklih devet godina u najmanju ruku organizirao devet opsežnih čistki među visokim časnicima, opravdano polazeći od pretpostavke o nezadovoljstvu u vojsci. No, izvor nezadovoljstva nikada nije bila njegova nedovoljna oštrina, već upravo suprotno - njegova pretjerana bezobzirnost i ratna politika koja je ugrožavala budućnost Srbije. Godine 1993. srpski vojnici i pripadnici obavještajnih službi prividno su čak pokušali pridobiti američku obavještajnu službu CIA-u za pokušaj udara. No, Washington je u to vrijeme još smatrao Miloševića nužnim pregovaračkim partnerom za dokončanje rata u Bosni. Motiv srpske vojske bio je njezin strah od Miloševićevih planova za Kosovo i Crnu Goru, pišu američki mediji. Dakle, ako se u vojsci javlja kritika na račun predsjednika Miloševića, ona je vezana uz prigovor da on vodi svoju zemlju u propast. Tu je logiku slijedio i najnoviji val čišćenja, koji je šef jugoslavenske države proveo u listopadu prošle godine. Konkretno, Milošević je otpustio načelnika glavnog stožera Perišića koji se usprotivio ratu protiv jugoslavenskih državljana. Na njegovo mjesto Milošević je imenovao odanog generala Ojdanića, koji je nedavno zajedno s jugoslavenskim predsjednikom optužen pred haaškim sudom za ratne zločine. Uoči početka 'vruće faze' rata na Kosovu, Milošević je odredio kućni pritvor za najistaknutije žrtve svojih čistki u vojsci. Tim potezom trebalo je biti spriječeno spletkarenje desetak generala protiv Miloševića. Većina tih visokih časnika kritizira Miloševićevu iracionalnu politiku agresije, a neki od njih i njezine posljedice: žrtvovanje krajine i poraz u Bosni. Na razini političkog sadržaja svi pokazatelji upućuju na zaključak da je preokret iz proteklih dana režirao sam Milošević. Prvo, ta taktika odgovara njegovim navikama, dostatno promatranim već deset godina. Drugo, netom postavljeni zahtjevi isti su oni koje je sam Milošević neprekidno iznosio od samog početka. Naime, on je isticao da na Kosovu dolazi u obzir samo dolazak mirovnih postrojba pod UN- ovom zastavom. Osim toga, Srbi ne žele postrojbu koja će uspostavljati, nego onu koja će samo osiguravati mir. Taj cilj trebale bi postići Rusija i Kina u Vijeću sigurnosti. Razlika je u tome što bi postrojbe za uspostavu mira smjele same otvarati paljbu dok bi mirovne postrojbe smjele posegnuti za oružjem samo u samoobrani. Milošević se prema vojsci oduvijek maćehinski odnosio. Njegova je sklonost oduvijek bila usmjerena na policijske postrojbe koje dobivale više novca i povlastica od obične vojske. Te će ga policijske postrojbe u slučaju nevolje održati na vlasti, dok je vojsku oduvijek smatrao tek izvorom mogućeg otpora svojoj vlasti. Moguće je i da se Ojdanić ili ostali časnici opiru kapitulaciji, ali Milošević vjerojatno raspolaže dostatnim sredstvima za slamanje tog otpora - ako to uistinu želi. No, jugoslavenski predsjednik možda ocjenjuje da je širenje takvih glasina koristan potez jer će ga prikazati kao nadmoćnog državnika koji se mora boriti protiv svojih fanatičnih vojnika i pri tome treba potporu i razumijevanje Zapada", upozorava Boris Kalnoky.