NJ 5. VI.-FR-IPIT IZDRŽLJIVOSTI

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 5. VI. 1999. Čudesni ispiti izdržljivosti "Krajem ožujka Gerhard Schroeder je bio pred neugodnom alternativom: ili pustiti da sastanak EU-a na vrhu o reformama iz Agende 2000 propadne ili da građanima poučenim da budu nevoljki neto platiše prizna kako će se u Bruxellesu i u buduće 'rasipati' milijarde njemačkih poreznih obveznika. Ali tada je izbio kosovski rat. On je postao tema broj 1 za razliku od sitničavih svađa manje važnosti. Ishod više nije morao posebno opterećivati političara koji je želio nastupiti kao lukavi trgovac, ali su okolnosti od njega tražile da bude državnik. Poslije deset tjedana, 15 tisuća bomba i jednog sastanka na vrhu EU- a, kancelar je ponovno pred sramotom: njegov veliki sretni paket, nazvan 'Europski sporazum o zapošljavanju', morao je biti raspakiran i ispitan. Općinstvo je već imalo na usnama ljutiti povik: 'Piljevina!', ali stigao je mir, a Martti Ahtisaari, čovjek koji je u Koeln donio veselu vijest s Balkana, nije mogao prestati s pohvalama za čovjeka kojemu treba zahvaliti za taj blagoslov: Gerhardu Schroederu. Taj rat se na upravo čudesan način poklopio s velikim ispitima izdržljivosti novog Europljanina iz Donje Saske i u njegovu korist izmijenio mjerila. S tim bi se lako moglo povezati sve moguće cinične komentare. No bilo bi to pogrešno. Nepovjerenje prema Schroederu i njegovi motivi uvijek su zdravi. Ali činjenica je da je crveno-zelena vlada unatoč očekivanjima dobro položila nadasve težak ispit čvrstoće na posljetku i u okvirima Europske unije koju sada vodi. Već objavljene negativne bilance - još nedovršenog - njemačkog predsjedavanja, posve su točne u mnogim točkama dnevnoga reda EU-a. Ali prolazi na ispitu sposobnosti u ovom polugodištu. Dakako, više je nego glupo ako sada krene natezanje je li 'Fischerov plan' ili 'Schroederov plan' dao presudne poticaje naporima za političko rješenje sukoba. Zasluge mogu podijeliti kancelar i ministar vanjskih poslova i neka nas poštede dosadnih svađa oko prava na zaštitni znak - osobito stoga što na diplomatskoj kao i na vojnoj fronti nisu bili u akciji samo Nijemci. Finac Ahtisaari, Rus Černomirdin i Amerikanac Talbott naposljetku su odigrali važnu ulogu. Glede njihova europskog smjera, bonnska se diplomacija može pohvaliti da je u dva pogleda bila pogonska snaga: u naporima da se u međuvremenu zanemareni Rusi opet zaposle u potrazi za primirjem i u širenju stajališta da najvažniji instrumenti smirivanja EU-a na posljetku nisu bombe ni granate, nego dugoročne strategije koje će njihovu primjenu učiniti nepotrebnom: politička i gospodarska integracija. Na obje razine, diplomatskoj kao i vojnoj, unija je u Koelnu krenula putom načelnoga novog poretka i širenja svojih struktura. I tu je iskustvo vlastite nedostatnosti u balkanskim sukobima izazvalo želju za stvaranjem. A kako EU misli u budućnosti uravnotežiti oba elementa, ne može se sagledati ni približno. Zamršeni plan izgradnje zajedničke vanjske i sigurnosne politike slabo je prikladan za jačanje notorno slabe volje za jedinstvom. Trebamo biti sretni ako - kad bude predočen - ne bude spriječen. Prvom 'visokom predstavniku' Javieru Solani pridružen je zamjenik u liku dosadašnjeg francuskog veleposlanika u Europskoj uniji Pierrea de Boissieua, kojega čak i zemljaci, kad je riječ o timskome radu, drže jednako nesposobnim koliko i nestručnim. A u bruxelleskom povjerenstvu, po predodžbama njegova imenovanoga šefa Romana Prodia, i u buduće će više kuhara miješati po loncu zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Hoće li Solana u tim uvjetima uspjeti osigurati donekle vjerodostojne ovlasti za predstavljanje unije prema van, dvojbeno je. Glede nove 'obrambene unije', nije zagonetno samo ime: ne misli se izričito na obranu u užem smislu, ona i dalje treba ostati stvar NATO-a. Tu je unija došla do zaključka da u odnosu prema Slobodanu Miloševiću i gopspodi njegova kova Washington ne želi uvijek posuđivati sredstva te da mora ukloniti taj nedostatak. Trebamo li, želimo li zbog toga vojsku EU-a? 'Zašto ne', kažu jedni, dok drugi kažu 'nipošto'. Proces za izgradnju 'zajedničke sigurnosne i obrambene politike' počeo je i to je za sada sve. U iznuđivanju mira za Kosovo EU je bolje funkcionirao nego se očekivalo. Načelni zaključci za prevenciju rata još se ne mogu izvući" - zaključuje Knut Pries u uvodniku lista.