NJ 3. VI.-TAZ-SUD NIJE MJERODAVAN

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 3. VI. 1999. Nisu mjerodavni za mir "Međunarodni sud u Den Haagu jučer se uspješno izvukao iz donošenja odluke u kosovskom sukobu. Sud Ujedinjenih naroda izjavio je da nije mjerodavan zatražiti primirje koje zahtijeva Jugoslavija. Time se ostvarila strategija NATO-a da pod svaku cijenu izbjegne odluku suda. Jugoslavija je krajem travnja tužila Den Haagu SAD, Njemačku i još osam država NATO-a zbog kršenja ljudskih prava. Razlog: da je NATO počeo napadački rat na Jugoslaviju i da provodi genocid nad jugoslavenskim narodom. Beograd je kao prvu mjeru zatražio primirje. Na usmenim pregovorima početkom svibnja, samo je Belgija od svih deset zemalja pokušala pravno opravdati NATO-v napad. Ostale su NATO-ve zemlje argumentirale ponajprije moralno i usredotočile se na osporavanje mjerodavnosti suda. Problem jest: sud u međunarodnopravnim sporovima može odlučivati samo ako se odnosne države prije podrede njegovu pravorijeku. To se može dogoditi na tri načina: za pojedini slučaj, općenito ili u okviru posebnog međunarodnopravnog sporazuma. Tako primjerice UN- ova konvencija o genocidu predviđa automatsku mjerodavnost međunarodnoga suda. Na temelju toga jugoslavenska je strana stavila težinu na genocid. No s tom je točkom optužbe Beograd propao. Jer haaški sud nije vidio nikakvu naznaku da je NATO svojim napadima kanio učiniti genocid. Time su četiri od deset optuženih NATO-vih država (SAD, Njemačka, Francuska, Italija) bile na sigurnom, jer se za opća međunarodnopravna pitanja nisu podredile pravorijeku međunarodnoga suda. Vodi li NATO nedopustivi napadački rat protiv Jugoslavije, moglo bi se u najboljem slučaju odlučivati s preostalih šest država (Belgija, Kanada, Velika Britanija, Nizozemska, Portugal i Španjolska). No međunarodni je sud izjavio da nije mjerodavan ni za to. U pojašnjenju se kaže da je Jugoslavija sa svoje strane priznala UN- ov sud tek 25. travnja, dakle mjesec dana poslije početka sukoba. No to pojašnjenje nije baš uvjerljivo. Napokon, NATO-vi su se napadi nesmanjeno nastavili i poslije 25. travnja. Manjina sudaca, poput Nizozemca Pietera Koojimansa, nemjerodavnost je objasnila drugim putem. Upozorili su na to da Jugoslavija već od 1992. više nije redoviti član Ujedinjenih naroda. Da su to tada izričito utvrdili Glavna skupština i Vijeće sigurnosti. U konačnom ishodu 12 je sudaca glasovalo za nemjerodavnost a četiri protiv, među njima i potpredsjednik suda Christopher Weeramantry iz Sri Lanke. Izričito je izjavio: 'Sud bi privremenom odredbom morao obima stranama zabraniti daljnje nasilje.' Sudskoj većini nije baš bilo lako ni s njezinim formalnim argumentima. Izričito je naglasila da se države moraju pridržavati međunarodnoga prava i kada međunarodni sud nije mjerodavan. Osim toga su sve optužene zemlje upozorene da 'ne pogoršavaju i ne šire sukob'. Takve pripomene dakako pravno ne obvezuju. Savezna je vlada pozdravila odluku suda. 'Sud nije želio biti pravno zlorabljen', izjavio je jučer jedan glasnogovornik. Da je jugoslavenska optužba za genocid bila 'cinična'. Sud će inače pitanje mjerodavnosti dalje ispitivati. A to može potrajati godinama" - piše Christian Rath.