US 2. VI. CSM MAĐARSKA I NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 2. VI. 1999. NATO uvojačuje Mađarsku za kosovski rat "Upitajte prosječne Mađare o povijesti i oni će vam se vjerojatno požaliti na stoljećima dugu lošu sreću u vojnim sukobima", izvješćuje iz Mađarske Michael J. Jordan. "Kad se Mađarska priključila NATO-u 12. ožujka, zajedno s Poljskom i Republikom Češkom, činilo se da to radi manje iz želje da stane na stranu 'pobjednika' iz hladnog rata a više da se ugnijezdi ispod sigurnosne deke NATO-a. Zamislite stoga opći uzdah ovdje kad je - samo 12 dana kasnije - savez pokrenuo svoje prve napade na Jugoslaviju, uključivši tako Mađarsku u rat sa svojim južnim susjedom. Dva mjeseca kasnije, nesklone se Mađare sve dublje i dublje uvlači u rat. Iako je postojala općenita potpora za savezničku zračnu kampanju i slobodnu uporabu mađarskog zračnog prostora, nedavna ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da se dobre dvije trećine javnosti protivi pokretanju napada s mađarskog tla. Još se više njih opire mogućoj uporabi mađarskih vojnika bilo u kopnenom napadu, ili u mirovnoj misiji. No javna galama ne nailazi na odjek u Bruxellesu i Washingtonu. S NATO-om koji potiče Mađarsku da otvoreno prizna svoje savezničke obveze - istovremeno mašući mrkvom važne uloge u obnovi Balkana - mađarsko je vodstvo pristalo na izlijetanje lovaca iz njezinih zračnih baza. Prošlog tjedna, 20 od 24 američke letjelice F/A-18 hornets stiglo je u južnu Mađarsku. Opremljeni laserski vođenim bombama, hornetsi su s borbenim misijama započeli 28. svibnja. Turska, još jedna članica NATO-a, prošloga je mjeseca dopustila pristup svojim bazama i turske letjelice već izvršavaju misije iz Italije. To su posljednji koraci u onom što dužnosnici NATO-a opisuju kao pojačani napad na poredak jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Nemajući drugog izbora već da surađuju, mađarski dužnosnici zauzimaju primjereno stajalište. Nakon razgledavanja letjelica F- 18 hornets prošloga tjedna, mađarski je ministar vanjskih poslova Janos Martonyi srčano izrazio potporu svoje vlade zračnoj kampanji. 'To je upravo onaj NATO kakvom smo se željeli priključiti prije 10 godina, savez koji predstavlja određen skup vrijednosti', izjavio je g. Martonyi, prilikom pokazivanja letjelica lokalnim medijima 25. svibnja. 'Sad se NATO bori da obrani te vrijednosti.' U međuvremenu je raspoloženje među Mađarima postalo fatalističko. To je posebno očito u Taszaru, malom selu u blizini zračne baze u kojoj su smještene letjelice NATO-a. Baza također služi kao mjesto okupljanja mirovne misije NATO-a u Bosni od kraja 1995. 'Nikad ih nismo ovdje željeli, no nitko ne pita što obični ljudi žele', kaže umirovljeni vozač kamiona Laszlo Kalmar, uz buku letjelice F-18. 'Ovdje sve više i više ljudi govori o Drugom svjetskom ratu.' Dok se g. Kalmar i drugi u Taszaru boje da bi sad mogli postati mete jugoslavenskih raketa, Mađarskoj se ne odriče strateška vrijednost u ovoj važnoj operaciji. Mađarska je jedina članica NATO-a koja graniči s Jugoslavijom. Zapravo, ona je pravi otok koji ne graniči ni s jednom drugom državom NATO-a. Njezina blizina s Beogradom (oko 160 kilometara) i drugim ključnim jugoslavenskim gradovima, čini NATO letjelice u Mađarskoj 'pogodnijim za predislociranje', bude li potrebna brza akcija. A ako NATO odluči napasti kopnenim snagama, ravni teren i mala udaljenost između Mađarske i Beograda daleko su privlačnije od krševitih planina koje odvajaju Kosovo i od Makedonije i od Albanije. Zasad će, barem, Mađarska biti samo gostoprimac letjelica. Taszar također navodno čeka čak 18 letjelica A-10 'warthog', koje mogu obavljati niskoleteći prljav posao protiv srpskih snaga na kosovskom kopnu. Općenito, dužnosnici NATO-a kažu da pokretanje borbenih misija iz Mađarske i Turske služi dvjema svrhama: da smanji opterećenost savezničke baze u Avianu u Italiji, i otvori dvije nove bojišnice protiv g. Miloševića. (...) Kandidatkinje za priključenje NATO-u, Rumunjska i Bugarska, susjedi Jugoslavije, dopuštaju slobodnu uporabu svoga zračnog prostora. Grčka, s obzirom da suosjeća sa Srbima koji su također pravoslavne vjere, jedina je članica NATO-a koja nije ustupila uporabu svog zračnog prostora. Takva mogućnost Mađarskoj nije pružena. Svejedno, službeno stajalište u Budimpešti jest da povećano uključenje u kampanju NATO-a ugrožava 350.000 Mađara koji žive u Vojvodini, sjevernom dijelu Jugoslavije koji je bio mađarski teritorij do ugovora poslije Prvog svjetskog rata. Nekih 50.000 njih pobjeglo je u Mađarsku za vrijeme rata u Bosni. Vojvodina bi se mogla pretvoriti u važnije pitanje s nastavkom potrage za rješenjem kosovskog sukoba. (...) Neki se u Vojvodini također nadaju obnovi autonomije, iako stalni zračni napadi na glavni grad Novi Sad razbijaju potporu NATO-u. Mađari s obje strane granice strahuju da bi ako mirovno rješenje za Kosovo ne uključi problem statusa Vojvodine (kao što je Daytonski dogovor iz 1995. propustio uključiti Kosovo), to moglo posijati sjeme budućeg balkanskog sukoba."