NJ 18.V.FAZ-I SRBI KORISTILI KAS.BOMBE

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 18. V. 1999. Miloševićevo kratko pamćenje "Više je puta jugoslavenska vlada predbacila NATO-u da je uporabom rasprskavajućih bomba izazvao žrtve među civilnim stanovništvom. Beograd optužuje NATO zbog uporabe 'neljudskog oružja', ali prešućuje da su u bosanskom ratu bosanski Srbi uz pokriće iz Beograda primjenjivali rasprskavajuće bombe među ostalim i u napadima na civilne ciljeve u Livnu, Bihaću i Živinicama južno od Tuzle. 2. i 3. svibnja 1995. vođa krajinskih Srba Martić ponovno je zapovijedio uporabu rasprskavajućih granata iz haubica tipa Orkan M-87 na civilne ciljeve u Zagrebu. Svakim hicem iz oružja dometa pedeset kilometara - koje su zajedno razvili Jugoslavija i Irak - na civile je palo 91 kilograma rasprskavajućeg streljiva. Za to je kasnije protiv Martića u odsutnosti podignuta optužnica na sudu za ratne zločince. Osim toga su jugoslavenske zračne snage zrakoplovima tipa Soko J-22 Orao, koji su nosili po osam rasprskavajućih bomba, bombardirale civilna naselja. Tada je Milošević izjavio da žrtve 'nisu ni zaslužile bolji postupak'. NATO se u to doba u svojim zračnim napadima nije obazirao na srpska stajališta glede uporabe kasetnih bomba. U jugoslavenskom ratu NATO primjenjuje rasprskavajuće bombe poslije dugog čekanja isključivo na vojne ciljeve. Glasnogovornici NATO-a potvrđuju uporabu američkih kasetnih bomba tipa CBU-87/B ('cluster bomb unit') i BLU-97/B, kao i britanskih kasetnih bomba tipa BL-755. CBU-87/B proizvedena u Aerojetu General/Honeywell teška je kao i britanska inačica, oko 450 kilograma. S troškovima od 14 tisuća dolara po komadu pripada među jeftine oružane sustave. Rasprskavajuća bomba bačena s visine od deset tisuća metara, u metalnom spremniku ima do 202 pojedinačne bombe od kojih svaka sadrži do 1800 metalnih krhotina koje mogu izazvati najteže štete na površini veličine nekoliko nogometnih igrališta. Mnogi od jarko žutom bojom lakiranih američkih spremnika krhotina ipak ne eksplodiraju (stručnjaci prosuđuju da ih je do deset posto), nego neaktivirani leže na tlu sve do dodira. Jedan glasnogovornik boraca za ljudska prava Human Rights Watch zbog toga je optužio uporabu kasetnih bomba od strane NATO-a i rekao: 'Poput nagaznih mina neeksplodirane bombe ubijaju civile još godinama poslije svršetka sukoba'. Rasprskavajuće bombe, razvijene šezdesetih godina, prvi su put uporabljene u laoskom ratu (1964. - 1973.). Tamo navodno još i danas na rižinim poljima leži oko dva milijuna neeksplodiranih kasetnih bomba. Poslije laoskoga rata uporabljene su i u Iraku, Afganistanu, Angoli, Azerbajdžanu, Kolumbiji, Etiopiji, Gruziji, Libanonu, Nikaragui, Siera Leoneu kao i u bosanskom ratu i u Turskoj. NATO te bombe ('cluster bomb unit') primjenjuje u jugoslavenskom ratu isključivo za ciljeve velikih površina poput tenkovskih jedinica, vojnih vozila ili zračnih luka. Bombe bacaju borbeni zrakoplovi tipa B-52, A-7, A-10, F-16 i F-18. U američkom proračunu za 1999. godinu, prema podacima Pentagona, za dobavu kasetnih bomba predviđeno je 776,7 milijuna dolara" - izvješćuje Udo Ulfkotte.