NJ 1. VI.-FR-EU I RUSI

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 1. VI. 1999. EU ipak ne želi prepustiti posredovanje samo Rusima "Ahtisaari je kao posebni izaslanik EU-a do sada oklijevao otputovati u Beograd. Poslije najnovijih znakova tamošnjeg vodstva za kompromis, na molbu partnera iz EU-a započet će svoju misiju, i to u pratnji rusko-jugoslavenskog pregovarača Viktora Černomirdina. Za pripremu danas će se obojica sastati na Petersbergu kraj Bonna sa saveznom vladom koja sada predsjeda EU- om. U nizu brojnih posebnih izaslanika raznih međunarodnih organizacija koje nastoje pronaći diplomatsko rješenje na Balkanu, Ahtisaari ima posebno mjesto. Kao predstavnik 'neutralne' zemlje, s beogradskog je stajališta manje problematičan sugovornik nego poklisari iz NATO-vih država. Istodobno kao budući predsjednik EU- a može vjerodostojno govoriti u ime unije a osim toga uživa povjerenje Sjedinjenih Država. Na posljetku je Finac po rangu na istoj razini s Miloševićem - što mu omogućuje da se ne potroši kao leteći diplomat. Po riječima jednog diplomata EU-a: 'Kad otputuje, nešto se mora i dogoditi'. Odluka da se Ahtisaarija pošalje u Beograd, ima dva razloga: s jedne strane, vlade EU-a poslije gotovo deset tjedana zračnih napada očito vide realne izglede za skretanje Miloševićeva režima. S druge strane, na vrhu u Koelnu ne žele izgledati kao političari koji vode politiku iz druge ruke i prepuštaju polje Černomirdinu. U takvim razmišljanjima nikakvu ulogu nije odigralo to što je za Miloševićem kao vjerojatnim ratnim zločincem prošloga tjedna raspisana tjeralica, izjavili su diplomati na rubu bruxelleskog vijeća ministara vanjskih poslova EU-a. Gremij se bavio uglavnom pripremama sastanka na vrhu u četvrtak i petak ovoga tjedna u rajnskoj metropoli. Šefovi država i vlada žele u Koelnu usvojiti koncept trajne stabilizacije Balkana i istodobno zauzeti načelna stajališta o budućoj zajedničkoj vanjskoj politici koja bi prvi put trebala dobiti jasnu vojnu sastavnicu. Kako daleko treba zapravo ići u ustroju te 'europske sigurnosne i obrambene politike', i dalje je interno prijeporno - ponajprije zbog premišljanja neutralnih država članica unije Švedske, Finske, Irske i - iako u manjoj mjeri, Austrije" - piše Knut Pries.