FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

US 31. V. IHT OPTUŽNICA SLOBO

US-YU-OPTUŽNICE-Diplomacija-Organizacije/savezi-Ratovi-Obrana US 31. V. IHT OPTUŽNICA SLOBO SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE31. V. 1999.Milošević može pregovarati samo o uvjetima svoje predaje"Optužnica koju je haaški sud podigao protiv Slobodana Miloševića zbog ratnih zločina - afirmacija jurisdikcije međunarodnog zakona bez presedana - unijela je temeljnu promjenu u savezničku intervenciju u Jugoslaviji. Optužnica razjašnjava njezinu svrhu, daje joj pravnu ovlast koja je nedostajala i isključuje kompromis sa srpskim Predsjednikom, koji su neki bili spremni, ako već ne željni, razmotriti", piše William Pfaff."Sve dosad, intervenciju NATO-a mnogi su njezini kritičari, kao i sami Jugoslaveni, tumačili kao samovoljnu i nezakonitu, primjer američkog unilateralizma kojim je Washington uvukao svoje saveznice u napad na suverenu zemlju.Sud, koji je UN osnovao radi istrage i gonjenja ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji, sad je ovlastio NATO za uhićenje g. Miloševića upravo zbog onih zločina koji su motivirali intervenciju NATO-a.Riječ je o važnom pomaku u međunarodnom zakonu tijekom posljednjih godina, s ciljem stvaranja uvjeta pod kojima se međunarodna zajednica može nametnuti državnom suverenitetu radi suzbijanja
SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 31. V. 1999. Milošević može pregovarati samo o uvjetima svoje predaje "Optužnica koju je haaški sud podigao protiv Slobodana Miloševića zbog ratnih zločina - afirmacija jurisdikcije međunarodnog zakona bez presedana - unijela je temeljnu promjenu u savezničku intervenciju u Jugoslaviji. Optužnica razjašnjava njezinu svrhu, daje joj pravnu ovlast koja je nedostajala i isključuje kompromis sa srpskim Predsjednikom, koji su neki bili spremni, ako već ne željni, razmotriti", piše William Pfaff. "Sve dosad, intervenciju NATO-a mnogi su njezini kritičari, kao i sami Jugoslaveni, tumačili kao samovoljnu i nezakonitu, primjer američkog unilateralizma kojim je Washington uvukao svoje saveznice u napad na suverenu zemlju. Sud, koji je UN osnovao radi istrage i gonjenja ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji, sad je ovlastio NATO za uhićenje g. Miloševića upravo zbog onih zločina koji su motivirali intervenciju NATO-a. Riječ je o važnom pomaku u međunarodnom zakonu tijekom posljednjih godina, s ciljem stvaranja uvjeta pod kojima se međunarodna zajednica može nametnuti državnom suverenitetu radi suzbijanja genocidnih ili drugih krvoločnih zločina koje vlade čine protiv vlastitog stanovništva. Motiviran događajima u Kambodži pod Crvenim Kmerima, i u novije vrijeme u Ruandi, kao i divljaštvima počinjenim u Hrvatskoj i Bosni, taj pokušaj otkriva prijeporna pitanja političke teorije, kao i postojećega međunarodnog zakona i običaja. Moderni svijet djeluje pomoću suverenih zemalja. Taj se sustav, koliko god neprikladan, pokazao boljim zaštitnikom ljudskih prava od UN-ova Vijeća sigurnosti, u kojem glavni kršitelji ljudskih prava imaju veto. Međutim, sud koji je utemeljio UN (ali je neovisan), s određenim mandatom, nudi mogućnost konstruktivnog proširenja međunarodnog zakona na načine dosljedne razvoju zakona u prošlosti. To je ono što se događa. Odluka o podizanju optužnice protiv aktualnog predsjednika suverene države i izdavanje naloga za njegovo uhićenje ne isključuju pregovore s njim. U ratu je nužno pregovarati s osobom koja ima moć. Optužnica haaškog suda, međutim, mijenja prirodu tih pregovora. G. Milošević više nije prihvatljiva strana u budućem jugoslavenskom ili balkanskom rješenju. On je optuženi ratni zločinac koji će biti uhićen ako napusti zemlju, a možda i ako ostane. On ima mogućnost prihvaćanja uvjeta NATO-a i pregovaranja o uvjetima svoje predaje sudu. Promjena u položaju NATO-a koju sudska optužnica donosi nekima nije dobrodošla, budući da isključuje određene kompromise s jugoslavenskim vođom, koji su se ispitivali u neizravnim razmjenama ili su ih predložile Rusija i drugi posrednici. Clintonovu vladu, vođenu ispitivanjima javnoga mnijenja, možda uznemiruje ono što se dogodilo, budući da se posljednjih tjedana činilo da traži priliku za nagodbu. Sam NATO, međutim, nikad nije službeno ponudio kompromis za svoja utvrđena načela, koja uključuju srpsko povlačenje s Kosova, povratak svih izbjeglica, ozbiljnu, dobro naoružanu međunarodnu vojnu nazočnost da ih zaštiti, i zatim autonomiju za Kosovo unutar srpskog suvereniteta. Razmatraju se vojne opcije za postizanje tog rezultata. Nedavna odluka o znatnom povećanju broja savezničkih vojnika na kosovskoj granici dio je novog pristupa. Nazočnost velikih borbenih snaga zapovjednicima daje fleksibilnost koju dosad nisu uživali. Kako će se te snage upotrijebiti ovisi o razvoju zračnog rata tijekom sljedećeg mjeseca (što ostavlja tri mjeseca prije nego što se počne približavati zima). Optimistični scenarij počiva na pretpostavkama koje nisu nevjerojatne, iako one ostaju pretpostavke. Predviđa sve izoliranije srpske snage na Kosovu, snage 'umanjene' i demoralizirane - ne samo napadima, koji će se pojačati s dolaskom povoljnih vremenskih prilika, već i štetom koja se nanosi industrijskoj i društvenoj infrastrukturi same zemlje. U tom pogledu, lišavanje Srbije struje i uništavanje njezina vodovoda, komunikacija i civilnog transporta, dio su programa. Dosta se priča, po mom mišljenju nerazborito, o tome da je NATO sukobljen samo sa srpskim vođama. Srpski je narod izabrao srpske vođe. Ti su izbori bili zacijelo nesavršeni, ali malo njih smatra da ukupni rezultati nisu izraz volje srpskih birača. Srpski glasači održavaju Slobodana Miloševića na vlasti čitavo desetljeće. Nema razloga da budu pošteđeni okusa patnje koju je on nanio njihovim susjedima. NATO vjeruje da se ulazak na Kosovo može dogovoriti tako da, iako ne bez borbe (ili žrtava), ne bude totalan rat. Mogao bi se opisati kao uspostavljanje mira ili nametanje mira, a sadašnje je razmišljanje da bi čak i članice NATO-a koje su sad protiv kopnene intervencije bile spremne na to pristati. Srpske bi snage bile povučene s Kosova, a osnovao bi se međunarodni protektorat, uz rusko sudjelovanje. Zatim bi došlo vrijeme za pregovore sa srpskom vladom - pod pretpostavkom da to nije vlada optuženika za ratne zločine. To je optimistički scenarij. Pesimistički je veliki kopneni rat. Čini se da je haaški sud uklonio najgori od svih scenarija, nagodbu koja g. Miloševiću omogućuje pobjedu."

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙