US-YU-OPTUŽNICE-Diplomacija-Organizacije/savezi-Ratovi-Obrana US 31. V. IHT OPTUŽNICA SLOBO SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE31. V. 1999.Milošević može pregovarati samo o uvjetima svoje predaje"Optužnica koju je haaški
sud podigao protiv Slobodana Miloševića zbog ratnih zločina - afirmacija jurisdikcije međunarodnog zakona bez presedana - unijela je temeljnu promjenu u savezničku intervenciju u Jugoslaviji. Optužnica razjašnjava njezinu svrhu, daje joj pravnu ovlast koja je nedostajala i isključuje kompromis sa srpskim Predsjednikom, koji su neki bili spremni, ako već ne željni, razmotriti", piše William Pfaff."Sve dosad, intervenciju NATO-a mnogi su njezini kritičari, kao i sami Jugoslaveni, tumačili kao samovoljnu i nezakonitu, primjer američkog unilateralizma kojim je Washington uvukao svoje saveznice u napad na suverenu zemlju.Sud, koji je UN osnovao radi istrage i gonjenja ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji, sad je ovlastio NATO za uhićenje g. Miloševića upravo zbog onih zločina koji su motivirali intervenciju NATO-a.Riječ je o važnom pomaku u međunarodnom zakonu tijekom posljednjih godina, s ciljem stvaranja uvjeta pod kojima se međunarodna zajednica može nametnuti državnom suverenitetu radi suzbijanja
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
31. V. 1999.
Milošević može pregovarati samo o uvjetima svoje predaje
"Optužnica koju je haaški sud podigao protiv Slobodana Miloševića
zbog ratnih zločina - afirmacija jurisdikcije međunarodnog zakona
bez presedana - unijela je temeljnu promjenu u savezničku
intervenciju u Jugoslaviji. Optužnica razjašnjava njezinu svrhu,
daje joj pravnu ovlast koja je nedostajala i isključuje kompromis
sa srpskim Predsjednikom, koji su neki bili spremni, ako već ne
željni, razmotriti", piše William Pfaff.
"Sve dosad, intervenciju NATO-a mnogi su njezini kritičari, kao i
sami Jugoslaveni, tumačili kao samovoljnu i nezakonitu, primjer
američkog unilateralizma kojim je Washington uvukao svoje
saveznice u napad na suverenu zemlju.
Sud, koji je UN osnovao radi istrage i gonjenja ratnih zločina u
bivšoj Jugoslaviji, sad je ovlastio NATO za uhićenje g. Miloševića
upravo zbog onih zločina koji su motivirali intervenciju NATO-a.
Riječ je o važnom pomaku u međunarodnom zakonu tijekom posljednjih
godina, s ciljem stvaranja uvjeta pod kojima se međunarodna
zajednica može nametnuti državnom suverenitetu radi suzbijanja
genocidnih ili drugih krvoločnih zločina koje vlade čine protiv
vlastitog stanovništva.
Motiviran događajima u Kambodži pod Crvenim Kmerima, i u novije
vrijeme u Ruandi, kao i divljaštvima počinjenim u Hrvatskoj i
Bosni, taj pokušaj otkriva prijeporna pitanja političke teorije,
kao i postojećega međunarodnog zakona i običaja.
Moderni svijet djeluje pomoću suverenih zemalja. Taj se sustav,
koliko god neprikladan, pokazao boljim zaštitnikom ljudskih prava
od UN-ova Vijeća sigurnosti, u kojem glavni kršitelji ljudskih
prava imaju veto. Međutim, sud koji je utemeljio UN (ali je
neovisan), s određenim mandatom, nudi mogućnost konstruktivnog
proširenja međunarodnog zakona na načine dosljedne razvoju zakona
u prošlosti. To je ono što se događa.
Odluka o podizanju optužnice protiv aktualnog predsjednika
suverene države i izdavanje naloga za njegovo uhićenje ne
isključuju pregovore s njim. U ratu je nužno pregovarati s osobom
koja ima moć.
Optužnica haaškog suda, međutim, mijenja prirodu tih pregovora. G.
Milošević više nije prihvatljiva strana u budućem jugoslavenskom
ili balkanskom rješenju. On je optuženi ratni zločinac koji će biti
uhićen ako napusti zemlju, a možda i ako ostane. On ima mogućnost
prihvaćanja uvjeta NATO-a i pregovaranja o uvjetima svoje predaje
sudu.
Promjena u položaju NATO-a koju sudska optužnica donosi nekima nije
dobrodošla, budući da isključuje određene kompromise s
jugoslavenskim vođom, koji su se ispitivali u neizravnim
razmjenama ili su ih predložile Rusija i drugi posrednici.
Clintonovu vladu, vođenu ispitivanjima javnoga mnijenja, možda
uznemiruje ono što se dogodilo, budući da se posljednjih tjedana
činilo da traži priliku za nagodbu.
Sam NATO, međutim, nikad nije službeno ponudio kompromis za svoja
utvrđena načela, koja uključuju srpsko povlačenje s Kosova,
povratak svih izbjeglica, ozbiljnu, dobro naoružanu međunarodnu
vojnu nazočnost da ih zaštiti, i zatim autonomiju za Kosovo unutar
srpskog suvereniteta.
Razmatraju se vojne opcije za postizanje tog rezultata. Nedavna
odluka o znatnom povećanju broja savezničkih vojnika na kosovskoj
granici dio je novog pristupa.
Nazočnost velikih borbenih snaga zapovjednicima daje
fleksibilnost koju dosad nisu uživali. Kako će se te snage
upotrijebiti ovisi o razvoju zračnog rata tijekom sljedećeg
mjeseca (što ostavlja tri mjeseca prije nego što se počne
približavati zima).
Optimistični scenarij počiva na pretpostavkama koje nisu
nevjerojatne, iako one ostaju pretpostavke. Predviđa sve
izoliranije srpske snage na Kosovu, snage 'umanjene' i
demoralizirane - ne samo napadima, koji će se pojačati s dolaskom
povoljnih vremenskih prilika, već i štetom koja se nanosi
industrijskoj i društvenoj infrastrukturi same zemlje.
U tom pogledu, lišavanje Srbije struje i uništavanje njezina
vodovoda, komunikacija i civilnog transporta, dio su programa.
Dosta se priča, po mom mišljenju nerazborito, o tome da je NATO
sukobljen samo sa srpskim vođama. Srpski je narod izabrao srpske
vođe. Ti su izbori bili zacijelo nesavršeni, ali malo njih smatra da
ukupni rezultati nisu izraz volje srpskih birača. Srpski glasači
održavaju Slobodana Miloševića na vlasti čitavo desetljeće. Nema
razloga da budu pošteđeni okusa patnje koju je on nanio njihovim
susjedima.
NATO vjeruje da se ulazak na Kosovo može dogovoriti tako da, iako ne
bez borbe (ili žrtava), ne bude totalan rat. Mogao bi se opisati kao
uspostavljanje mira ili nametanje mira, a sadašnje je razmišljanje
da bi čak i članice NATO-a koje su sad protiv kopnene intervencije
bile spremne na to pristati.
Srpske bi snage bile povučene s Kosova, a osnovao bi se međunarodni
protektorat, uz rusko sudjelovanje. Zatim bi došlo vrijeme za
pregovore sa srpskom vladom - pod pretpostavkom da to nije vlada
optuženika za ratne zločine.
To je optimistički scenarij. Pesimistički je veliki kopneni rat.
Čini se da je haaški sud uklonio najgori od svih scenarija, nagodbu
koja g. Miloševiću omogućuje pobjedu."