US 29. V. IHT OPTUŽNICA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29. V. 1999. Povijesna optužnica "Sudska tužiteljica protiv Slobodana Miloševića' glasi početak optužnice, a slijedi utjecajan dokument. Međunarodni sud u Haagu optužio je jugoslavenskoga vođu i njegova četiri bliska suradnika za zločine protiv čovječnosti: ubojstvo barem 340 kosovskih Albanaca i deportaciju njih barem 740.000. Srpske su vođe optuženi ne samo zbog zapovjedne odgovornosti nego i zbog osobnog planiranja, poticanja i zapovijedanja zločina. Istraga se nastavlja, izjavila je u četvrtak glavna tužiteljica Louise Arbour; optužnica će se proširiti novim optužbama i imenima žrtava. No dovoljno je zastrašujuće i ono što je već potkrijepljeno dovoljnim dokazima, a što je sutkinju međunarodnog suda navelo da odobri optužnicu. Otprilike u jutarnjim satima 26. ožujka 1996. srpski su policajci pronašli seljake u šumi. Policajci su ženi i djeci naredili da napuste područje i odu u Albaniju. Zatim su pretražili muškarce i dječake, oduzeli im osobne dokumente, nakon čega su ih natjerali da hodaju do nenastanjene kuće između šume i mjesta Mali Kruša. Kad su okupili muškarce i dječake u kući, srpski su policajci otvorili paljbu na skupinu. Nakon nekoliko minuta paljbe, prekrili su ih sijenom i zapalili. Optužnica će biti, odnosno već i jest, osuđena u Beogradu i Moskvi kao još jedan promidžbeni čin NATO-a. No međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji nije krak NATO-a. On je tvorevina UN-a i njegove odluke imaju legitimitet koji nadilazi bilo koju zaraćenu stranu. Zapravo ima dobrih razloga za vjerovanje da bi vlade NATO-a radije da se podizanje te optužnice odgodilo. No, kao što je rekla glavna tužiteljica, vlade mogu utjecati na sud samo zadržavanjem dokaza. (...)"Uvodničar navodi da su jugoslavenske snage 2. travnja počele prisiljavati stanovnike Đakovice na odlazak te da su u tom procesu mnogi ljudi ubijeni, a mnoge albanske kuće spaljene. "Neki dužnosnici NATO-a izrazili su zabrinutost da će optužnica otežati provedbu pregovora. No sud ne predstavlja uzrok savezničkih problema; problem je u njihovoj odluci da pregovaraju s ratnim zločincem ili da šalju ruske i finske izaslanike da pregovaraju umjesto njih. Ta spremnost da se g. Miloševića još jednom pretvori u mirovnog jamca proizlazi iz razumljive nespremnosti na suočenje s alternativom: nitko u NATO-u nema želuca za rat kojemu bi cilj bilo njegovo svrgavanje. No posljedice moraju biti jasne: g. Milošević je serijski ratni zločinac; i on neće stati na Kosovu. G. Milošević i njegove kohorte nisu postali manje prikladni pregovarači na temelju optužnice, rekla je sutkinja Arbour: 'Optužnica je samo izložila njihovu neprikladnost. (...)" Na stranici za stranicom, optužnica navodi žrtve, abecednim redom od žene Lute Asslani do muškarca Bajrama Sejdiua, i kronološki od četverogodišnje Fnu Zhuniqi do devedesetgodišnjeg Nuredina Behramija. No čak i u trenutku obznanjivanja optužnice, srpska je policija nastavila ubijati, silovati i deportirati. Postojanje suda, drugim riječima, i prijetnja optužnicom nisu odvratili te ratne zločine, kao što su se zagovornici međunarodne pravde nadali. To razočaranje možda djelomično proizlazi iz neuspjeha NATO-a da uhvati Srbe na visokom položaju optužene za ratne zločine u Bosni; a to će također biti konačni test i ove optužnice. Optužnica g. Miloševića povijesna je; prva optužnica protiv državnog čelnika usred sukoba. No hoće li to biti na dobrobit međunarodne pravde; hoće li to pokazati poštovanje prema žrtvama ili će završiti kao ruglo sjećanju na njih - to će ovisiti o tome da li će se g. Milošević na posljetku naći na sudu da se brani od optužba, ili će i njemu, također, biti dopušteno da slobodno šeće", zaključuje uvodničar u članku koji list prenosi iz The Washington Posta.