BBC 30. V. PROF. PRIMORAC

BRITANSKI RADIO - BBC 30. V. 1999. Objavljujemo razgovor s profesorom filozofije na hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu Igorom Primorcem, podrijetlom hrvatskim Židovom, koji je proteklih godina svesrdno promicao neovisnu Hrvatsku u Izraelu. Prof. Primorac u razgovoru sa Žarkom Vodinelićem analizira implikacije nedavnih velikih promjena na općim izborima u Izraelu i o mogućim utjecajima tih promjena na odnose Izraela s Hrvatskom. Razgovor počinjemo pitanjem može li novi premijer Ehud Barak oživiti zamrli srednjoistočni mirovni proces i nastaviti ondje gdje je prije tri godine metkom atentatora zaustavljen njegov prethodnik Yitzak Rabin? = Ja mislim da može i da ima temelja za umjereni optimizam u tom pogledu. Prijašnja je vlada bila za mir s Palestincima, sa Sirijom, Libanonom tek deklarativno. Ta vlada nije imala ništa protiv mira kao takvog, ali nisu bili spremni učiniti ni najmanje ustupke bez kojih, naravno, nikakvog mirovnog sporazuma nije ni moglo biti. Oni su inzistirali na kolonizaciji osvojenih teritorija, na teritorijalnoj ekspanziji itd. i zbog toga je cijeli mirovni proces bio potpuno zakočen za sve te tri godine kada su oni bili na vlasti. Sad se stvara nova situacija kada su na vlasti ljudi koji žele mir i koji su svjesni da mira ne može biti bez izvjesnih ozbiljnih kompromisa tako da, kao što sam rekao, postoje razlozi za umjereni optimizam. Međutim naglasak je na riječi umjereni jer je Barak poznat kao dosta krut, tvrd pregovarač i on je svojedobno dok je još bio u vojsci, kritizirao sporazum u Oslu. Drugo, on je davao neke izjave potpore židovskim nasiljima na okupiranim teritorijima, tako da će biti zanimljivo vidjeti koliko je on odista ostao vjeran tim svojim izjavama ili je pak evoluirao i još će evoluirati u pravcu jedne realističnije i mirotvornije politike. - Bez obzira koliko bio važan srednjoistočni mirovni proces, prvi put u duljem razdoblju, možda od 1977. godine, predizborna kampanja u Izraelu protjecala je više u znaku unutarnjih pitanja izraelskog društva nego mirovnog procesa. Ehud Barak je pobijedio na temelju tvrdnja da će ujediniti podijeljenu naciju. Je li on to u stanju, po Vašem mišljenju, učiniti? = On je osoba koja tu može učiniti ono što je moguće učiniti, za razliku od prijašnjeg predsjednika vlade koji je bio osoba koja je gotovo svuda, vrlo često bez nekog razloga, inicirala i produbljivala konflikte, podjele, nerazumijevanja itd. Međutim, činjenice da su podjele i konflikti u izraelskom društvu vrlo ozbiljni i ponekad čak i dramatični, i u tom pogledu ja ne vidim kako se mogu očekivati bilo kakva ozbiljna rješenja na kratki rok. To su stvari koje će se možda tek na srednji ili čak jako dugi rok odista rješavati. Tu je ponajprije riječ o etničkoj podijeljenosti, riječ je ozbiljnim gospodarskim problemima, ponajviše o nezaposlenosti i o sve dubljem jazu između bogatih i siromašnih. I možda i najdramatičnije, podjela i sukobi između pobožnih i fundamentalista, s jedne strane, i svjetovnih, s druge strane. I fenomen, kako se to ovdje veli, vjerske prisile. I to će biti jako ozbiljan problem zato što je jedna od najdramatičnijih pojava u toj izbornoj kampanji i u izbornim rezultatima nevjerojatan uspjeh fundamentalističke stranke SHAS, stranka koja živi od etničkih tenzija čiji je razlog postojanja, barem jednim dijelom, podijeljenost na Sefarde i Aškenaze, odnosno orijentalne i europske Židove, i koja je istodobno vjerski fundamentalistička, ta je stranka došla sada na 17. od 120. mandata. To je treća stranka, samo dva mandata manje od stranke Likud. Tako da će biti vrlo zanimljivo vidjeti kako će se Barak i Radnička stranka uopće moći s njima nekako nagoditi. Premda je Barak već izjavio da on želi i njih uključiti u koaliciju. - Neće li to, na neki način, produbiti političke sukobe jer znamo isto tako da su dobro prošle lijeva stranka MERETZ i liberalna stranka Shinui, te stranka useljenika, a te tri stranke potpuno su suprostavljen SHAS-u. Može li novi premijer pomiriti te suprostavljene interese? = S jedne strane mogli biste očekivati od stranke koja je poput Radničke stranke pobijedila na ovaj način na izborima, da ide na neku prirodnu koaliciju. No prirodna koalicija, drugim riječima koalicija po mjerilima ideološke srodnosti, dala bi samo 62 mandata, većinu od samo dva mandata u Knessetu i to bi bio činitelj stalne nestabilnosti vlade. I to je zapravo nekakvo prokletstvo izraelskog političkog sustava, gotovo od osnutka države da su male stranke ekstremnih političkih ili kulturnopolitičkih stajališta, zbog takve nestabilnosti mogle imati ulogu jezička na vagi i iznuđivati sasvim nerazmjerne ustupke. Na taj je način između ostalog stvorena i ta pojava vjerske prisile, fundamentalizma itd. u izraelskoj politici. I Barak je u nizu navrata ponavljao da on to želi prevladati i da zbog toga, a i zbog dubljih društvenih i političkih razloga želi širu ili čak i mnogo širu koaliciju. Međutim, ta šira koalicija će onda zaista morati uključiti, s jedne strane fundamentaliste poput SHAS-a, pa čak i poraženi Likud, znači nacionaliste i aneksioniste, a s druge strane liberalne i ljevičarske stranke koje ste spominjali, kao što su recimo MERETZ i tu novostvorenu stranu Shinui koja je gotovo stranka jednog jedinog pitanja, a to je pitanje borbe protiv vjerske prisile. Tako da je jako teško zamisliti tu kombinaciju, i to je zbilja jedan mađioničarski pothvat, bude li on uopće izvediv. - I na koncu bih Vam uputio jedno pitanje koje možda u svakom slučaju nije dominiralo ni predizbornom kampanjom niti će sada dominirati izraelskom politikom, ali je na neki način važno u kontekstu ovog našeg razgovora, a to je hoće li i na koji način bi mogla ako hoće, smjena u vrhu izraelske politike utjecati na odnose Izraela s Hrvatskom koji, kao što znamo, od stjecanja hrvatske neovisnosti, nisu bili baš bez teškoća? = Ti su odnosi odista bili bremeniti velikim teškoćama niz godina, međutim došlo je do ozbiljne normalizacije pred oko godinu i pol ili dvije. Dvije su zemlje uspostavile diplomatske odnose za vrijeme prijašnje vlade i u tom pogledu ja sebi ne mogu predočiti da bi se mogao dogoditi ikakav značajniji korak unatrag, odnosno da bi se to sada ponovno načelno dovodilo u pitanje. Međutim, dodao bih da je moguće da ta tema opet bude stavljena na dnevni red zbog toga što su neki političari u Radničkoj stranci ili u stranci MERETZ, lijevoj liberalnoj stranci, još dok su te dvije stranke bile u oporbi, u nekoliko navrata davali antihrvatske, čak rekao bih grubo, drastično antihrvatske izjave. Recimo Yosef Bailihn iz Radničke stranka ili Yossi Sarid iz stranke MERETZ su nakon uspostave diplomatskih odnosa između Izraela i Hrvatske javno kritizirali tu odluku i javno zahtijevali od vlade da tu odluku poništi. Ta odluka naravno nije poništena, ja ne očekujem da će ta odluka sada biti poništena. Ja bih se čak iznenadio kada bi oni ponovno zahtijevali da ta odluka bude poništena, ali mogu zamisliti da mogu ponovno zatrovati, barem malim dijelom, nekakvu normalnu atmosferi u kojoj se ti odnosi danas odvijaju. Još jedna stvar u tom kontekstu: Stranka Shinui, koja je bila potpuno marginalna tijekom prošlih godina, nekoliko mjeseci prije izbora postala je vrlo važna na taj način što je u njezine redove stupio Yosef Lapid, jedna vrlo prominentna osoba u ovdašnjim medijima, koji je ostavio medije i otišao u politiku i postao odmah vodeća osoba stranke Shinui. To je stranka s jednim jedinim programom, a taj je program borba protiv vjerske prisile. Međutim, Yosef Lapid je vjerojatno najmarkatnija osoba srpskog lobbija i vjerojatno najagresivnija među prominentnim osobama u tom lobbiju. On je doslovno davao skandalozne izjave. Vjerojatno najpoznatija od njih je da s obzirom što se događalo u zemljama bivše Jugoslavije za vrijeme II. svjetskog rata, Izraelci i Židovi moraju podupirati Srbe što god da Srbi čine. Tu je izjavu Latid dao '92. godine za vrijeme rata u Bosni. I mene bi iznenadilo da ta osoba ne bi, makar u nekoj povoljnoj prilici, iskoristila svoj novi, mnogo ozbiljniji status političara, člana Knesseta, a možda čak i ministra u vladi, da ponovno daje takve izjave i blati Hrvatsku i Bosnu, vjerojatno i Albance s Kosova, a da ponovno govori u prilog Srbiji i njezina režima. Tako da mogu zamisliti da će i u pogledu hrvatsko-izralskih odnosa buduće razdoblje biti bar povremeno zanimljivo. (BBC)