VOA 30. V. REAKCIJE NA OPTUŽNICU PROTIV MILOŠEVIĆA

GLAS AMERIKE - VOA 30. V. 1999. Komentari i reakcije na podizanje optužnice protiv Slobodana Miloševića. Prilog Žorža Crmarića. "Dugo očekivani korak k uspostavi pravde na Balkanu napravljen je ovoga tjedna podizanjem optužnice za ratne zločine protiv predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića - ocjena je jedne od vodećih organizacija za ljudska prava. Reakcije na najnoviju optužnicu haaškog suda za ratne zločine tema je Fokusa ove nedjelje. Američko državno tajništvo objavilo je dokument pod nazivom 'Brisanje povijesti: etničko čišćenje na Kosovu' koji će biti jedno od glavnih polazišta za tužitelje haaškog suda u optužbi protiv jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i ostalih optuženih za ratne zločine s područja Jugoslavije. U tom se izvješću tvrdi da je više od 90 posto Albanaca izbačeno iz svojih domova na Kosovu. U samoj pokrajini oko 600 tisuća raseljenih osoba bori se da preživi, a ostale izbjeglice, njih oko 800 tisuća, nalaze se u Albaniji, Makedoniji, BiH, Crnoj Gori, i u takozvanim trećim zemljama. Istim podacima raspolaže i humanitarna organizacija Human Rights Watch, koja je odmah nakon vijesti o podizanju optužnice protiv jugoslavenskog Predsjednika upozorila da ni pod kojim uvjetima Međunarodni sud ne bi smio razmišljati o davanju imuniteta jugoslavenskom čelniku s ciljem da ga potakne na pregovore. Stručnjakinja za Balkan pri toj organizaciji - Diane Paul - kaže da se Miloševićevi zločini ne mogu izbrisati. = Čak i ako kosovskim Albancima bude dopušten povratak kućama, toliko je njih poubijano i traumatizirano. Posljedice koje su pretrpjele obitelji čiji su članovi ubijeni, zlostavljani ili silovani, ne mogu se izbrisati, a stanje vratiti na ono negdašnje. Gospođa Paul tvrdi da svijet može očekivati ponavljanje iste vrste situacija sve dok je gospodin Milošević na vlasti. A o kakvoj se situaciji radi možemo vidjeti čitajući dalje izvješće State Departmenta o Kosovu: registrirano je oko 500 potpuno ili djelomično uništenih naseljenih mjesta, a spaljeno je oko 300 sela. Uništavane su, osim kuća i džamije, crkve, škole i medicinski objekti. Uništavanje se provodi kako se Albanci ne bi mogli vratiti. Na tisuće izbjeglica je posvjedočilo da srpske snage odvajaju vojno sposobne muškarce od njihovih obitelji. Njih se sustavno zatvara ili ubija. Navodi se primjer Bele Crkve, područja u kojem je, kako se tvrdi, ubijeno 500 Albanaca. U Đakovici su počinjeni strašni zločini, a izdvaja se pogubljenje 100 muškaraca koje su ubili policajci i pripadnici paravojnih postrojba. U mjestu Cirez oko 20 tisuća Albanaca opetovano je upotrebljeno kao živi štit tijekom NATO-vih bombardiranja. U selu Izbica ubijeno je, prema procjenama, 270 muškaraca od sredine ožujka. 28. ožujka u Kosovu polju srbijanske paravojne snage ubile su 70 albanskih civila. 14. travnja u selu Kraljane ubijeno je 100, isto kao i u Ljubenicu 8. travnja. To je samo nekoliko primjera koji su navedeni u poglavlju dokumenata State Departmenta o pogubljenjima na Kosovu. Glavnu političku i moralnu odgovornost za te zločine međunarodna zajednica je već ranije pripisala Slobodanu Miloševiću, a sada mu se optužnicom haaškog suda, na teret stavlja i kaznena odgovornost. Optužnicu protiv njega je još u jeku rata u Bosni i Hercegovini namjeravao podići tadašnji glavni tužitelj suda Richard Goldstone. U slučaju Bosne - kaže sudac Goldstone - bilo je mnogo teže ustvrditi izravnu odgovornost u zapovjednoj hijerarhiji između gospodina Miloševića i čelnika bosanskih Srba. U slučaju Kosova tog problema nije bilo. = Ovdje nam ne trebaju posredni dokazi. Čitava jedna vojska vrši ratne zločine u zemlji gdje se vrlo dobro zna tko je glavni. Uostalom Milošević se nije libio javno isticati da upravo on zapovijeda svojom vojskom, da oni provode njegove naredbe. Prema tome, vrlo je jednostavno ustanoviti zapovjednu hijerarhiju. Optužbe protiv jugoslavenskog predsjednika nisu nove i za njegova se zlodjela zna već godinama - ističe sudac Goldstone. Pa ipak, ni nakon što je optužnica za ratne zločine podignuta ne treba očekivati da će se on skoro pojaviti pred haaškim sudom. Jasno, dok god je predsjednik države, dok god ga štite njegove vlastite snage sigurnosti, neće se naći na suđenju u Den Haagu. No ne treba mnogo mašte za gledanje u budućnost: Miloševićeva prisutnost u njegovoj vlastitoj zemlji mogla bi postati sramotnom okolnošću za slijedeću vladu, za vladu koja bi, s moralnog gledišta, bila poštena, koja bi željela obnoviti Srbiju, vratiti je u međunarodnu zajednicu. Lako bi se moglo dogoditi da ga upravo to dovede pred sud. (VOA)