RDW 27. V. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 27. V. 1999. Pregled tiska Njemački tisak i danas situaciju na Kosovu komentira na svojim naslovnim stranicama. Tako list KOELNER STADT-ANZEIGER primjećuje: Na stotine tisuća od Miloševića protjeranih Albanaca čine pritisak koji se vojno samo indirektno može ublažiti. Ako se ovi protjerani ljudi u dogledno vrijeme, a posebno prije zime ne mogu vratiti svojim domovima, tad će se učvrstiti njihov progon. Protjeran narod ne može prezimiti u šatorima, dakle morat će ga se primiti tamo gdje su životni uvjeti donekle prihvatljivi - a to je prije tako u zapadnoj i srednjoj Europi nego u Albaniji ili Makedoniji. Stoga ne začuđuje da srpski vođa Milošević ima tako beskrajno mnogo vremena, piše KOELNER STADT-ANZEIGER. O istoj drami kosovskih prognanika i izbjeglica list NEUE OSNABRUECKER ZEITUNG zaključuje: Černomirdinova želja da Beograd jedan dio svojih snaga može zadržati na Kosovu, s pravom nailazi na energično protivljenje NATO-a. Ovdje su u igri ne samo moralni, već prije svega praktični razlozi, a to je da će se na stotine tisuća izbjeglica protiviti povratku svojim domovima sve dok tamo i dalje slobodno i naoružano šeću njihovi tlačitelji. Takav razvitak uništio bi svaku osnovicu bilo kakvog mirovnog sporazuma. NATO ne može mjesecima voditi rat da bi na kraju kao najvažniji cilj - stabilizaciju Kosova - ugrozio postizanjem trulog kompromisa. Takav rezultat bio bi ravan porazu Sjevernoatlantskog saveza. Međutim o tome zasad ne može biti ni govora. Naprotiv: Vojne akcije nastavljaju se istim intenzitetom kao i diplomatska nastojanja oko postizanja mirnog rješenja sukoba, primjećuje NEUE OSNABRUECKER ZEITUNG. Dnevnik WETZLARER NEUE ZEITUNG postavlja sljedeće dvije opcije: Ili će se Balkan europeizirati, ili će se Europa zbog izbjegličke katastrofe i daljnjih ratova balkanizirati. Regija žudi za stabilnošću. A ona se može postići najprije ako se spomenute zemlje kao primjerice Poljska, Mađarska i Češka pravima i obvezama čvrsto vežu za Europsku uniju. Naravno da je to priča za budućnost, međutim bez takve perspektive stabilnost Balkana se najvjerojatnije neće moći ostvariti. Osim toga, ovakva perspektiva za regiju bila bi dodatni poticaj Jugoslaviji da se riješi svoga diktatora i da se okrene prema Europi, zaključuje WETZLARER NEUE ZEITUNG. Za dnevnik DIE TAGESPOST postavlja se sljedeće pitanje: Ostaje li na kraju samo još vojna eskalacija? Ukoliko generali žele postići svoj ratni cilj - povratak prognanika još prije zime - vrlo se lako može izračunati da bi prvi koraci k ostvarenju toga cilja trebali uskoro početi. U međuvremenu u Srbiji tu i tamo polako počinje rasti protivljenje Miloševiću, ali i mržnja prema Zapadu. A mržnja je upravo ono što beogradski diktator i treba da bi mogao nastaviti sa svojom nacionalističkom kampanjom. Jedino pregovori i diplomatska rješenja mogu Miloševiću maknuti vjetar koji puše u ratna jedra. Međutim ne izgleda baš kao da Zapad to shvaća. Sa svakim novim bombardiranjem civilnih ciljeva i uništenjem Srbije, pravi mir se sve više udaljuje, piše DIE TAGESPOST. Svijet je od jučer suočen s još jednim kriznim žarištem - sukob oko Kašmira između Pakistana i Indije sve više raste. Povezano s tim NORDWEST ZEITUNG primjećuje: Prošlo je godinu dana od kako je stanovništvo u cijelome svijetu živjelo u strahu i užasu. Tada je prvo Indija u pokusne svrhe aktivirala nuklearne bojeve glave, a kratko nakon toga svom krvnom neprijatelju isto je učinio i Pakistan. Stvar je postala eksplozivnom prvenstveno zbog rasplamsanog raspoloženja među pučanstvom, zbog čega se strahovalo od eskalacije. Ipak, stanje se - pod pritiskom SAD-a - smirilo, ali ako ne ranije onda je jučer to razdoblje završilo. U ovoj delikatnoj situaciji hitno je potrebna međunarodna zajednica. Inače je nakon Jugoslavije novo poprište rata predprogramirano - s nesagledivim posljedicama, upozorava NORDWEST ZEITUNG. MAGDEBURGER VOLKSSTIMME objašnjava uzroke novog rasplamsavanja indijsko-pakistanskog sukoba: U popisu točaka agresija jasno vode indijski nasljednici nenasilnog borca za mir Mahatme Gandhija. Prije 50 godina, na kraju prvoga rata za Jammu i Kašmir, Indija se u rezoluciji Ujedinjenih naroda obvezala da će dopustiti da ta provincija, velikim dijelom naseljena muslimanima, plebiscitom sama odluči o svojoj sudbini. Ali umjesto toga, Indijci su u Kašmiru 1987. masovno krivotvorili parlamentarne izbore i kao odgovor na muslimanski teror u brda su poslali gotovo pola milijuna vojnika, kako bi spasili 'raj Indije'. Krajnje je vrijeme da Ujedinjeni narodi i u toj regiji učine nešto protiv svog sadašnjeg imagea krezuboga tigra, drži MAGDEBURGER VOLKSSTIMME. (RDW)