BBC 26. V. PRIJEDLOG IZBORNOG ZAKONA

BRITANSKI RADIO - BBC 26. V. 1999. Urednik današnje emisije Tin Radovani razgovarao je s profesorom Ivanom Grdešićem o jučerašnjem dogovoru o prijedlogu izbornog zakona i upitao ga koliko je on zadovoljan jučer postignutim dogovorom HDZ-a i oporbene šestorke. = Pa gledajte, ni jedan izborni zakon nije idealan. On je prilagođen mogućnostima stranaka, mogućnostima birača, političkom trenutku zemlje, različitim okolnostima. Mislim da je ovaj u najvećem broju tih elemenata izbalansiran. I ne zato što sam sudjelovao kao član radne skupine u njihovu inicijalnom predlaganju već jednostavno zato jer mislim da bi svaka druga varijanta, većinska ili razmjerna, dovela do nekih rješenja koja ne bi bila dugoročno korisna. - Poznavajući cijelu diskusiju oko izbornog zakona, kako je ona tekla, kako je ona išla, malo je teško ne ocijeniti postignuti dogovor jučer kao veliki uspjeh oporbe? = Pa nisam baš sasvim siguran. Mislim da je to veliki uspjeh hrvatskih birača jer su konačno dobili jedan dogovoreni izborni zakon koji nije nametnut, odnosno ideju o izbornom zakonu koji nije nametnut od većinske stranke. Niti jedan element u tom oporbenom prijedlogu nije izvorno njihov. Odnosno, jesu neki politički prihvaćeni elementi kao što je prijedlog zakona, izraz zakona o Hrvatskoj radio-televiziji. Ali ono što je uspješno u tom pregovoru jest da je pronađeno jedno rješenje koje izvorno nije pribavljeno ni od jedne strane ekskluzivno. I to je ono što mi se čini važnim. - Jedan od najtemeljnijih prigovora bilo je pitanje dijaspore, glasovanje dijaspore. Na koji način bi se jednostavno moglo ljudima objasniti razmjerno komplicirani dogovor koji je postignut oko liste za dijasporu? = Da, to je bilo sporno pitanje iz jednog vrlo jednostavnog razloga, to je što je relativno mali broj ljudi, negdje oko sto tisuća stanovnika, birača izvan domovine, biralo ekskluzivno 12 zagarantiranih mjesta. I to se pokazalo politički nekorektno jer je za 12 mjesta u Hrvatskoj samoj trebalo 350-400 tisuća stanovnika. Dakle jedno mjesto u Hrvatskoj je bilo puno 'skuplje' nego što je to bilo jedno mjesto na posebnoj listi. Rješenje koje je sad prihvaćeno je jedno tehničko rješenje koje kaže sljedeće: Treba vidjeti koliko 'stoji' glasova jedan mandat. Ako recimo deset mandata košta 300 tisuća glasova, onda ako u dijaspori padne 300 tisuća glasova dobit će deset mjesta, ali ako padne 100 tisuća glasova dobit će 3-4 mjesta. Dakle ne garantira im se fiksni broj mandata nego im se kaže: Vi ćete dobiti toliko mandata koliko glasova bude izašlo u omjeru koliko će jedan mandat koštati u Hrvatskoj. Dakle to je jedna nefiksna kvota, tako se to zove, koja dakle ne garantira 12 mjesta nego onoliko mjesta koliko bi ljudi izišlo na biranje. Ako ih iziđe više, bit će više mjesta, ako ih iziđe manje, bit će manje mjesta. - Pitanje HTV-a, naravno, oporba će sigurno tumačiti kao svoj veliki uspjeh. Dakle, prijedlog o donošenju zakona po kojem bi se HTV pretvorio u javnu instituciju. Kako vi to ocjenjujete? = Mislim da je to važan pomak. Očigledno da je pitanje televizije jedno od ključnih pitanja hrvatske demokratske javnosti. Isto tako pretpostavljam da je i HDZ iscrpio sve mogućnosti da se tu zadrži postojeće stanje. Ako su izbori pred nama, HDZ isto tako zna da neće osvojiti toliko glasova da može dominirati parlamentom i stvoriti jednostranačku vlast, pa će zapravo taj prijedlog budućeg zakona biti na neki način donesen od oporbe danas, a možda buduće vlasti. - Smatrate li da bi HDZ ili dio HDZ-a zapravo na neki način mogao odbaciti jučer postignuti dogovor? = Sigurno da ima nezadovoljnika u redovima HDZ-a. Sigurno da ima nezadovoljnih stranaka koje s tim prijedlogom nisu sretne. Mislim da ako je Šeks podržao to rješenje, on ga nije sigurno napravio na svoju ruku, da je predsjednik Tuđman s time uglavnom suglasan i ako je on stao iza toga, male su mogućnosti disidenata u HDZ-u da tu stvari promijene. (BBC)