FR-MONDE 26.5.EKOL. POSLJEDICE RATA U SRJ

FRANCUSKA LE MONDE 26. V. 1999. Teške ekološke posljedice bombardiranja "Uzrokuje li rat u Jugoslaviji 'ekološku katastrofu', kao što tvrdi ministarstvo Savezne Republike Jugoslavije? Prema raspoloživim podacima i s obzirom na neodređenost pojma 'katastrofa', čini se da bi odgovor trebao biti niječan ako se kao standard uzme nesreća poput Bophala koja je u prosincu 1984. izravno uzrokovala smrt šest tisuća ljudi. Štete koje bombardiranje nanosi okolišu u Srbiji svakako su jako velike. Prve je procjene ipak teško dati: okoliš je oružje promidžbe, a jako ograničenim srpskim podacima odgovara šutnja NATO-vih zemalja koje za sada ne žele poticati svoje stručnjake da poduzmu takvu raščlambu. Evo što se danas može reći. Oslobađanja onečišćivača iz bombardiranih tvornica mogu se uočiti u susjednim zemljama. U Rumunjskoj su prošloga tjedna utvrđene kisele kiše (koje imaju pH vrijednost manju od normalne 7, u ovom slučaju bila je 5), prema izvješću AFP-a koje kaže da je tamošnja agencija za zaštitu okoliša utvrdila štete poput oštećenog lišća na različitom drveću i biljkama u okolici mjesta Mehedinti i Temišvar. Prema rumunjskim vlastima, te kisele kiše 'nisu štetne za pučanstvo'. U Grčkoj su u travnju istraživači sa sveučilišta u Xanthiju i Solunu izmjerili prevelik sadržaj dioksina i na poticaj Greenpeacea analizirali ga na sveučilištu u Exeteru u Velikoj Britaniji: razina je iznosila 23 pikograma dioksina i 252 nanograma ugljikovodika po prostornom metru, što je znatno više od normale, ali se smatra neopasnim zbog njihova prolaznog značaja. U Bugarskoj su zapažene brojne velike naftne mrlje na Dunavu, a u nedjelju 23. svibnja bugarska je granična policija dojavila o osamnaestoj takvoj mrlji. No, prema mišljenju g. Nene Dimova, zamjenika bugarskog ministra za okoliš i vode koji je telefonski razgovarao s 'Le Mondeom', svakodnevna mjerenja ne pokazuju prekoračenja u odnosu na uobičajene vrijednosti u proljeće: 'Ipak, na tom je mjestu Dunav inače jako onečišćen, on skuplja sva onečišćenja iz Europe'. S druge strane, ističe g. Demov, zapaženo je povećanje koncentracije sumpornog dioksida i teških metala u atmosferi, ali te razine ne zabrinjavaju. U Srbiji su ekološke štete, čini se, puno ozbiljnije. Bombardiranje industrijske zone u Pančevu - rafinerije, tvornice gnojiva i kemijskog kombinata - izazvalo je gust dim koji je nekoliko dana lebdio nad okolinom, prema svjedočenju koje su na internetu objavili Slobodan Tošović iz Instituta za javno zdravstvo iz Beograda i Bogdan Šolaja, dopredsjednik Srpskog društva kemičara. Spremnici su sadržavali 1200 tona monomera vinil-klorida (MVC), 1500 tona dikloretilena, 6000 tona natrija i 800 tona solne kiseline. Koncentracija MVC-a, koji je jako kancerogen, u atmosferi tri tisuće puta je premašila dopuštenu vrijednost. Prema Joseu Manceauxu, ravnatelju BAPI-ja (Zavod za istraživanje opasnosti i nesreća u industriji koji djeluje pri ministarstvu za okoliš), 'opasnost je zacijelo bila velika u početku, no kasnije je bila puno manja zbog raspršivanja.' Naprotiv, moguće je da je tlo jako onečišćeno. Čini se da se isti privremeni zaključak može donijeti za glavna mjesta koja su bombardirana, kao Novi Sad koji ima rafineriju i kemijsku tvornicu: brzo i veliko onečišćenje koje se postupno raspršuje, veliko i trajno onečišćenje tla koje možda dopire do nižih slojeva podzemnih voda. Posebno je velika izravna opasnost za Barić gdje jedna tvornica sa zastarjelom tehnologijom proizvodi fozgen, izuzetno otrovno kemijsko sredstvo. No uprava tvornice ograničila je opasnost od eksplozije izbacujući, koliko je moguće, opasne tvari u rijeke i u atmosferu. Tako je Sava platila velik danak ratu. Bombardiranje može imati neizravne, ali brze posljedice na okoliš: uništenje postrojenja za proizvodnju klora onemogućuje obradu vode klorom koji se u Srbiji puno rabi za dobivanje pitke vode. S druge strane, bombardirani su nacionalni parkovi kako bi se uništili radari raspoređeni na vrhovima. Napokon, ostaje pitanje šteta na Kosovu. Pokrajina, osim rudnika, nema većeg industrijskog mjesta. Sve u svemu, još treba napraviti završni račun o posljedicama rata za okoliš. No, kako kaže jedan dužnosnik u Ujedinjenim narodima koji je htio ostati anoniman, 'u drugim okolnostima nitko ne bi oklijevao: sigurno bi se govorilo o velikoj ekološkoj nesreći'", piše Herve Kempf.