ES 26. V. EL PAIS DEMOKRACIJA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 26. V. 1999. Demokrati "Opet se, kao i toliko često, slažem s Dariom Valcarcelom (iz lista 'ABC') kad tvrdi da je pluralistička demokracija najmanje zlo među postojećim sustavima. I dalje sumnjam u mogućnost njezina klasificiranja među postojećim sustavima i ne znam koji bi to režimi s tim imenom zaista mogli biti demokratski. Demokracija je razvila veliki broj zakona s jednim jedinim ciljem: smanjiti snagu (ili bogatstvo, ili moć, ili stvaranje straha) onih koji je imaju toliko da je mogu prenositi na druge. Nisam siguran da su to baš čisti zakoni. Mislim da su zapravo namješteni tako da se postigne baš suprotno, tako da moć ostane tamo gdje je oduvijek i bila. Gospodarski liberalizam, tržišna politika i strukturalni kapitalizam vladali su i vladaju svjetskim demokracijama i smanjuju njihove vrline. I dalje priznajem da je u demokratskim državama postignut značajan napredak na području zaštite slabijih. Tu je socijalna zaštita, mirovine, zaštita žena od muške oholosti, zaštita djece od muškaraca i žena, a sve su to neke transcendencije ideje demokracije. Sve su to situacije u kojima i dalje vlada borba, a stalno postoji i borba za sprječavanje povratka na nekadašnje stanje. Mislim i da je taj napredak, ta težnja prema jednakosti, izuzetno vrijedan, iako relativan. Postignut je ponajprije zahvaljujući tome što je onaj slab postao jak, a danas mu opet prijete zato što su zatvoreni putovi prema tome zajedništvu. Ova je demokracija izvezla nejednakost preko svojih granica, preko granica koje smatra prirodnima, tj. preko granica svoga bogatstva i svoje rase. Čak i unutar neke države, nekoga grada, četvrti ili škole, postoje prirodni demokrati i oni koje toleriraju, oni asimilirani, manje ili više, ovisno o slučaju. Ima nas koji smo jednakiji od drugih, govorio je Koestler polovicom ovoga stoljeća. Treba li nam vođa? Dario Valcarcel vjeruje da nam je vođa potreban, a spominje i kontinuitet koji je postojao od Roosevelta do Kohla. Meni se baš i ne čini da bi se oni mogli uspoređivati, ali su ih uspoređivali. Vjerujem da je daleki cilj demokracije zapravo nepostojanje demokracije. A stalno razmišljam i o demokracijama koje su izabrale vođe poput Miloševića, Fujimoria ili bilo kojega od stotinjak monarha ovoga svijeta. Organiziranje zemalja u države, sa šefom koji zamjenjuje vladara, i s vladama koje opet imaju svoga neospornoga i jedinoga šefa (kod mene nepovjerenje izaziva čak i sama riječ 'šef'), bio to Aznar ili Gonzalez, čini mi se kao krivotvorenje želje naroda. Zato sumnjam da demokracija zaista postoji", piše Eduardo Haro Tecglen.