VOA 23.V.KRIZNA SKUPINA-MIR NA KOSOVU

GLAS AMERIKE - VOA 23. V. 1999. Preporuke Međunarodne krizne skupine za budući mirovni proces na Kosovu u prilogu Žorža Crmarića. "S tri i pol godine iskustva u provedbi Daytonskoga mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini, međunarodna se zajednica nalazi na pragu novoga, sličnog angažmana - na Kosovu. Oblik međunarodne nazočnosti koji je predložen sporazumom iz Rambouilleta vrlo je sličan Daytonskoj formuli, s razlikom da su se uvjeti u međuvremenu znatno promijenili. Među organizacijama koje su temeljito pratile provedbu mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini je i International Crisis Group, odnosno Međunarodna krizna skupina, koja je pokušala - na osnovi problema u provedbi Daytonskog sporazuma - izvući pouke i preporuke za budući mirovni proces na Kosovu. Usporedni studij ta dva slučaja Međunarodna je krizna skupina objavila u opširnom izvješću. U Daytonu se vjerovalo da će provedba vojnog dijela mirovnog sporazuma biti teža od provedbe civilnih odredba. Te su dvije aktivnosti stoga i potpuno odvojene. Sporazum iz Rambouilleta preuzeo je formulu podjele na vojnu i civilnu aktivnost. Iskustvo iz Bosne i Hercegovine pokazalo je sve slabosti svođenja uloge međunarodnih civilnih predstavnika na puko pomaganje sukobljenim stranama u provedbi mirovnog procesa, s obzirom da one nisu spremne surađivati ni međusobno, a vrlo često ni s međunarodnom zajednicom. Upravo je zbog toga visoki međunarodni predstavnik u Bosni i Hercegovini postupno proširivao svoje ovlasti, iako ih nije mogao do kraja iskoristiti jer nema odriješene ruke u upotrebi međunarodnih vojnih snaga. A bez te mogućnosti visoki će se predstavnik stalno sučeljavati s problemima, čak i u slučaju uspostavljanja svojevrsnog 'protektorata' - ocjena je Međunarodne krizne skupine. Dakle, na temelju iskustava međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, krizna skupina se zalaže za čvršću vezu između onih koji provede vojni i onih koji provode civilni dio mirovnog sporazuma. Drugim riječima, međunarodna bi zajednica tamo trebala funkcionirati kao svojevrsna vlada, s jedinstvenim čelništvom i hijerarhijom vlasti i precizno određenim ovlastima. Kad već to nije slučaj u Bosni i Hercegovini, bi li se takav međunarodni mehanizam mogao uspostaviti na Kosovu? Međunarodna krizna grupa u odgovoru na to pitanje uzima jedan primjer: povratak izbjeglica. U Bosni i Hercegovini se naime pokazalo da se izbjeglice ne vraćaju kućama u onim područjima u kojima ih lokalne vlasti ne žele primiti natrag. To bi se moglo dogoditi i na Kosovu ako tamošnja vlast ostane nepromijenjena. Ako se srbijanske postrojbe i predstavnici vlasti povuku s Kosova, taj bi vakuum možda najbolje popunila dobro organizirana Oslobodilačka vojska Kosova, koja tek treba pokazati spremnost i sposobnost upravljanja društvom na demokratskim, zapadnim načelima. Međutim, ako međunarodna zajednica želi stvoriti demokratsko i pluralističko Kosovo, onda mora spriječiti uspostavljanje privremene vlasti s kojom bi bilo jednako teško surađivati kao i s vlastima u Bosni i Hercegovini - smatra međunarodna krizna skupina i zaključuje: 'Jedini način da se to postigne je osiguravanje širokih ovlasti po uzoru na protektorat i razmještanje vojne sile s jasnom namjerom da je se uporabi bude li to potrebno. Prema tom modelu, raspisivanje izbora bilo bi odgođeno sve dok uvjeti za njih ne budu zreli.' Međunarodna krizna grupa dakle vjeruje da su uvjeti na Kosovu pravi za organiziranje vlasti po formuli protektorata. Drugim riječima, sumnja se u uspješnost modela koji je ostvaren Daytonskim sporazumom, a na sličan način određen i u Rambouilletu, prema kojemu međunarodna zajednica samo pomaže lokalnim vlastima u provedbi mirovnog sporazuma. Što je to konkretno što u sporazumu iz Rabouilleta najviše smeta kriznoj grupi? Kriznoj skupini smeta prevelika sličnost s Daytonskim sporazumom u određivanju ovlasti najvišeg predstavnika međunarodne zajednice. U dokumentu iz Daytona se navodi da visoki predstavnik nadzire provedbu sporazuma, zatim održava blisku vezu sa svim stranama i koordinira rad civilnih organizacija te pomaže rješavanje problema, sudjeluje na sastancima, usmjerava i slično. Samim vlastima u Bosni i Hercegovini prepuštena je dakle glavnina provedbe mirovnog sporazuma, a visokom je predstavniku dana paternalistička uloga kad iskrsnu problemi - tvrde u kriznoj skupini. Više od tri godine kasnije u Rambouilletu se u članku 5 sporazuma predviđa da šef misije za provedbu mirovnog plana ima sljedeće ovlasti: nadzire i usmjerava provedbu civilnih aspekata sporazuma, održava bliske veze sa sukobljenim stranama, pomaže rješavanje prijepora, sudjeluje na sastancima... koordinira aktivnosti civilnih organizacija na Kosovu, podnosi izvješća. Sličnost, pa i podudarnost Daytona i Rambouilleta su u ovome nesumnjivi. U nastavku teksta pariškog sporazuma se međutim proširuju ovlasti šefa međunarodne misije na Kosovu. To proširenje ovlasti u odnosu na formulu primijenjenu u Bosni i Hercegovini tiče se samo civilnog dijela provedbe sporazuma. Unatoč iskustvima koja su upozorila na loše strane oštre podjele između vojnog i civilnog dijela međunarodne misije, ni šef civilne misije za provedbu sporazuma na Kosovu neće imati nikakve ovlasti nad međunarodnim vojnim snagama. Kako će se to odraziti na povratak izbjeglica? Za razliku od Bosne i Hercegovine - gdje izbjeglice kojima se omogući povratak obično zateknu neku drugu obitelj u svojoj kući - kosovske će se izbjeglice vraćati u prazne kuće. Međutim, golem broj tih kuća jugoslavenska vojska i srpske paravojne snage već su uništili ili oštetili. Problem će postati još zamršeniji ako se konačnim sporazumom predvidi ostanak srbijanskih vlasti na Kosovu. Ponovit će se priča iz Bosne i Hercegovine, gdje lokalne vlasti čine sve što mogu kako bi zaustavile povratak izbjeglica - ocjenjuje međunarodna krizna skupina. U svakom slučaju, krizna skupina smatra da bosansko-hercegovačka iskustva u provedbi mirovnog sporazuma daju puno razloga za formulu svojevrsnog protektorata na Kosovu." (VOA)