BE-LE SOIR 22.5.KOSOVO-TREBA RASPRAVA

BELGIJA LE SOIR 22. V. 1999. Da raspravama, ne pokoljima "Rasprava je vrijednost po sebi. A sumnja, njezin prirodni nastavak, mora se uzdići na razinu postupka, napose u ovo doba ratničkog bjesnila u kojemu se neprijatelj prebrzo sotonizira. Ovih se dana tu i tamo čuju glasovi sa starim protuameričkim naglaskom dežurnih pobunjenika kako bi osudili uglavnom NATO, ali i OVK, vojsku pristaša neovisnog Kosova. U tim logorejama Milošević dobro prolazi. Kao da smo svi žrtve goleme kolektivne halucinacije... Svakako, u NATO se može uperiti prst, zato što je potpuno američki, što se njegov pohod u Jugoslaviji otegnuo i što njegove bombe čine previše 'usputnih gubitaka' - kao što smo vidjeli jučer. Naravno, u redovima OVK-a samo su oni koji pjevaju zborno i koji su politički ispravni, čiji je nacionalizam pomiješan s humanizmom. Svakako, postoji mišljenje koje prevladava, jedinstveno nazovi- mišljenje, a hrani se brifinzima Saveza i Pentagona koji luče srpske pokolje i nestanke Kosovara ne griješeći u cilju - da barem sve to nije istina! Naravno, Srbi su u golemoj većini žrtve, ponajprije Miloševićeve države, a onda i savezničkih napada. Ipak, ništa ne može prikriti groznu rasističku mržnju malih srpskih bijelaca koji su opustošili Kosovo. I nitko ne može pobiti da je od ožujka 1998. 925.000 Kosovara bilo prisiljeno otići s Kosova, od čega 750.000 u zadnja dva mjeseca. Previše je nepristranih svjedoka vidjelo beskrajnu tugu izbjeglica i sami su se u suzama vratili iz Albanije i Makedonije. Ne, ti izbjeglice koji lutaju nisu žrtve vlastite utvare. Sučeljeni smo s progonima, s planom 'etničkog čišćenja', s potpunom negacijom civilizacijskih vrijednosti. U ime tih vrijednosti, tisak mora potaknuti javnu raspravu i dati riječ jednima i drugima kako bismo lakše razumjeli. No postoji bit i ono ostalo, što se ne može uspoređivati. Postoje pravi pokolji i pogrješke", piše Maroun Labaki.