BEOGRAD, 24. svibnja (Hina) - Rat je u Srbiji kao godišnje doba -proljeće, ljeto, jesen, zima, rat. U skladu s ovim riječima dramskog pisca Dušana Kovačevića, živi većina građana Srbije.
BEOGRAD, 24. svibnja (Hina) - Rat je u Srbiji kao godišnje doba -
proljeće, ljeto, jesen, zima, rat. U skladu s ovim riječima
dramskog pisca Dušana Kovačevića, živi većina građana Srbije. #L#
Poslije dvomjesečnog bombardiranja NATO snaga, u kojem je srušeno
pedesetak mostova, razrušene pruge i ceste, nadvožnjaci, tvornice,
rafinerije nafte, elektro-energetska postrojenja, stambeni
objekti, ljudi se odnose prema tome kao prema prirodnoj nepogodi.
Niti službene brojke o otprilike 1.000 poginulih civila i približno
6.000 ranjenih ne utječu na takav stav. Jedni trpe jer vjeruju da je
sve to što ih je snašlo posljedica svjetske zavjere protiv Srba,
Srbije, pravoslavlja i drže da su jedini odgovor na to inat i prkos.
Drugi, pak, trpe uvjereni da iz svega mora proizaći nešto dobro -
političke i društvene promjene, s kojima je Srbija zakasnila
poslije pada Berlinskog zida. Mnogi kažu da ih rat nije iznenadio,
jer su znali da poslije rata u Hrvatskoj i Bosni, on nije mogao
zaobići ni Srbiju.
Čekajući kraj rata, ljudi se posvećuju svakodnevnom
preživljavanju. Srpski seljak ponovno spašava stvar pa se već čuju
prijedlozi da bi mu trebalo podignuti spomenik zahvalnosti.
Tržnice su dobro opskrbljene, cijene pristupačne. Predstavnici
vlasti izjavljuju da će i ovogodišnja žetva biti dobra i da u Srbiji
neće biti gladi, ma što se dogodilo. Za sada nema dovoljno ulja,
šećera, brašna, deterdženata. U nekim gradovima uvedeni su bonovi
za kruh i ulje.
Racionirana je i prodaja benzina i drugih naftnih derivata. Kod
kupovine goriva, prednost imaju zemljoradnici i prijevoznici.
Najteže se nabavalja najjeftiniji "diesel", koji stoji 4,56
dinara, što je manje od jedne marke po službenom tečaju, od šest
dinara za njemačku marku. Litra "supera" i bezolovnog benzina stoji
otprilike sedam dinara. Građani su tijekom travnja imali pravo na
40 litara benzina, a u svibnju je to smanjeno na 20. U međuvremenu su
proradili švercerski kanali. Gorivo se kupuje u Vršcu ili kod
"posebnih" dobavljača, ali po cijeni od 1,5 do dvije marke za
litru.
Zahvaljujući švercu, promet je živnuo. Gradski prijevoz također
funkcionira, istina teško s dugim čekanjima, ali ipak, sve radi.
Gradsko saobraćajno poduzeće (GSP) prevozi građane s otprilike 300
vozila, umjesto nekadašnjih 900. Privatni prijevoznici su nešto
skuplji, ali zamijenili su vozila na linijama koja je GSP ukinuo i
time puno pomogli građanima. Obzirom na to da je bilo razdoblja kada
gradski prijevoz u Beogradu nije funkcionirao i po sedam dana,
ovakav prijevoz u ratnim uvjetima većina građana smatra -
normalnim. Na najvećem gubitku su taksisti, koji za bonove mogu
kupiti mjesečno samo 150 litara, a benzin iz šverca je preskup za
cijenu koju ne smiju podizati.
Pušači su na velikim mukama jer domaćih cigareta nema dovoljno.
Švercerski kanali su, međutim, brzo proradili pa tko ima novaca
može kupiti uvozne cigarete. Strast za cigaretama jača je od
privlačnosti podnevnih koncerata na Trgu republike pod nazivom
"Pjesma nas je održala". U redovima za cigarete često je više ljudi
nego oko podija za koncerte.
Oni, navikli na kvalitetu uvoznih proizvoda, morat će se, bar
privremeno, vratiti domaćim. Uvozne robe ima sve manje, no
lansirana je kampanja da se ona i ne kupuje, iz domoljublja. Neki
izjavljuju da više nikad neće piti coca-colu, simbol američkog
načina života. Spretni ljudi iz marketinške agencije "Mark-plan"
pokrenuli su kampanju "Kupujmo naše". Tvrtke koje žele u njoj
sudjelovati moraju platiti pozamašnu kotizaciju, a kupci se
uvjeravaju da kupovinom domaće robe pomažu domaće gospodarstvo.
Da bi izbjegla nestašice, vlada ipak najavljuje uvoz šećera, na
primjer, a uz to je i liberalizirala uvozno-izvozne poslove, pa
ostaje glavni problem kako zaobići zemlje koje primjenjuju
gospodarske sankcije prema Srbiji.
Vlada se za sada dobro snalazi. Sve službe kako tako funkcioniraju,
crni devizni tečaj, za dva mjeseca rata, miruje na razini od deset
dinara za marku. Plaće i mirovine i dalje se nekako dijele.
Mirovine, doduše, svakih 25 dana, umjesto u dva obroka kao ranije.
Tako je ovih dana isplaćen drugi dio mirovine za siječanj.
Svakodnevno se objavljuju informacije da je policija uhitila
švercere, špekulante, ratne profitere, sve radi zaštite građana i
njihovih interesa. Neki primjećuju da stradaju "sitne ribe", dok će
najveći ratni profiteri i u ovom ratu proći nekažnjeno.
Dok dan prolazi, za neke u radu, za neke u potrazi za nabavkom
lijekova, cigareta, hrane, u vratolomiji s čekovima, uz zvučnu
pozadinu podnevnih koncerata i sirena za uzbunu, noći su tjeskobne,
pune straha i neizvjenosti. Grad, prazan i u mraku, djeluje
sablasno. Na znak sirene, mnogi i dalje odlaze u skloništa. Neki su
odustali jer su se razboljeli u hladnim i vlažnim podrumima.
Njihovi noćni stanari i dalje su najčešće starije osobe i žene s
djecom. Mlađi više vole otvorene prostore, gledaju "vatromet" i
navijaju za protuzračnu obranu Vojske Jugoslavije.
Kako građani ne bi klonuli duhom, brinu se državni mediji, a to su
sada zapravo svi mediji. Oni šalju poruke da je Srbija već "moralni
pobjednik" jer NATO za dva mjeseca nije uspio slomiti njen optor.
Neki, poput vođe radikala Vojislava Šešelja poručuju da je i vojna
pobjeda pred Srbijom, samo treba izdržati. Mediji i političari
uvjeravaju građane da je pravda na strani Srbije, da se i javno
mnijenje u svijetu sve više okreće njoj u korist. Za lidere NATO
koristi se nešto umjereniji rječnik, no oni su ipak "ubojice,
umobolnici, perverznjaci, kriminalci...".
Netko od onih koji se razilaze sa službenom politikom, vjerojatno
je autor grafita - "Slobo-Clintone!"
(Hina) bs kt