FR-LE MONDE 20.5.RAZG. S TRICHETOM

FRANCUSKA LE MONDE 20. V. 1999. Jean-Claude Trichet misli da 'euro danas ima velike izglede da ojača' U povodu objave godišnjega izvješća Francuske banke, s njezinim su guvernerom Jean-Claudeom Trichetom razgovarali Pierre-Antoine Delhommais, Sophie Fay i Eric Leser: " - Nakon početnog oduševljenja, euro neprestano slabi prema dolaru. Je li takvo kretanje logično i normalno, s obzirom na rast gospodarske konjukture s obje strane Atlantika, ili vas to zabrinjava? = Budimo jasni. Mi primjenjujemo strategiju stabilnoga, čvrstoga i jakoga novca koji će ulijevati povjerenje. To od nas traži sporazum. To žele i Europljani. To, napose, žele Francuzi: 95 posto njih, prema istraživanju, žele da euro bude jak koliko i franak. Međunarodno povjerenje u čvrst euro naše je najveće dobro: ono nam omogućuje da srednjoročno i dugoročno imamo kamatne stope koje će jako pogodovati rastu i zapošljavanju u Europi. Ne zaboravimo da najveći uspjeh prijelaza na euro nije bilo to što su računala dobro radila, već što je euro odmah imao isti ugled kao franak, marka i druge jake europske valute. Devizna su tržišta kratko vrijeme bila zadovoljna snažnim rastom SAD-a u odnosu na Europu. No euro danas ima velike izglede da ojača. - Nije li smanjenje ključne kamatne stope, koje je početkom travnja objavila Središnja europska banka (SEB), pridonijelo slabljenju eura? = Ne, mislim da nije. Naše smanjenje stope temeljilo se na činjenici da su inflacijski pritisci u Europi bili manji nego što smo predvidjeli u prosincu kada smo utvrdili stopu od 3 posto. No da bi se izbjegle sve nejasnoće oko naše strategije monetarne stabilnosti, rekli smo istodobno da je riječ o zadnjem smanjenju stope. Tu su poruku tržiša dobro shvatila: nova se smanjenja više ne predviđaju. Postoji, svakako, stanovita fluktuacija eura koja je, čini se, u svezi s političkim prilikama. - Kada je o tomu riječ, jesu li kosovski rat i politički potresi u Rusiji izazvali, ili mogu izazvati, teže gospodarske i monetarne posljedice? = Međunarodni su špekulanti reagirali na vijesti što ih dobivaju već nekoliko tjedana. Što se mene tiče, mislim da gospodarsko blagostanje jedanaestorice i petnaestorice te monetarna stabilnost eura na koncu neće biti podložni utjecaju događaja koje smo proživjeli. - Primjećuju li se nacionalni refleksi u Vijeću guvernera SEB-a ? = Ja ih ne vidim. Uostalom, svaki bi nacionalni razlog bio neprihvatljiv. To bi bilo suprotno slovu i duhu ugovora iz Maastrichta. Članovi Vijeća guvernera ne zastupaju ni središnje banke, ni države. Svaki od nas mora imati predožbu o potrebama monetarne politike na čitavom području koje ima 291 milijun stanovnika. Svi to činimo. To ne znači da ne postoji prava rasprava o monetarnoj politici. - Nije li donošenje odluka otežano zbog činjenice da unutar Eurolanda postoje velike razlike u rastu? = Ono nije ništa teže nego na golemom američkom prostoru gdje treba uspostaviti ravnotežu između Kalifornije, Missourija i države New York. Svako monetarno područje svladava stanovitu raznovrsnost. No svugdje, a napose u Europi, gospodarstva pojedinih država imaju dosta prostora da ju nadziru. Novac koji ulijeva povjerenje, niska inflacija i, dakle, razmjerno niske kamatne stope, prijeko su potreban, ali ne i dovoljan uvjet za gospodarsko blagostanje. Još treba smanjiti javnu potrošnju, smanjiti deficite i provesti potrebne reforme. U ovoj godini čine mi se osobito važne dvije poruke Vijeća za monetarnu politiku: potreba strukturnih reforma koje bi same bile dovoljne da smanje javnu potrošnju i jačanje gospodarske konkurentnosti. Mislim da moramo više raditi na našoj pedagogiji. Nisam siguran da je javnost u kontinentalnom dijelu Europe potpuno svjesna pravila, koja su međutim jednostavna, što su ih prihvatila njihova gospodarstva: potpuna sloboda potrošača i potpuna sloboda poduzetnika da otvore radna mjesta ovdje... ili ondje. Radna se mjesta otvaraju ovdje ako se potrošače pridobije dobrim odnosom kvaliteta-cijena proizvoda i ako se proizvodna poduzeća privuku na temelju konkurentnog okoliša: niske cijene proizvodnje po jedinici, povoljne prilike u zakonodavstvu i poreznoj politici. U suprotnom, radna se mjesta otvaraju drugdje! Budimo još jasniji: u Francuskoj, ali i u Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj, kao da se, zbog nedovoljnog shvaćanja razloga naše nezaposlenosti u javnosti, često sudi u korist onih koji imaju posao, na štetu otvaranja radnih mjesta za one koji ga nemaju (...)". - Neki bi željeli da se danas bankarski nadzor organizira na razini Europske središnje banke, a ne na razini središnjih banaka pojedinih država. Što Vi mislite o tome? = To bi bilo suprotno tekstu sporazuma. Svaka država, prema tome i svaka središnja državna banka, odgovorna je za nadziranje vlastitog bankarskog sustava prirodnim primjenjivanjem istih načela koja je na međunarodnoj razini odredio Baselski odbor, a u skladu su s europskim smjernicama. To je i u skladu sa zdravim razumom: općenito gledajući, ako treba intervenirati žurno dajući gotovinu nekoj banci, to se obavlja po odluci središnje banke te države, a ta je banka odgovorna i za sve preuzete rizike. Ako neka banka treba vrlo mnogo gotovine, jednostavna primjena sporazuma omogućila bi Vijeću guvernera da, dvotrećinskom većinom, preuzme rješavanje toga problema kako bi provjerili kako će to utjecati na monetarnu politiku područja koje je uvelo euro. Konačno, kad bi se radilo o općenitom problemu koji pogađa cijelo tržište, očito je da bismo morali donositi odluke u skladu s monetarnom politikom na razini Vijeća guvernera. - Razmatraju li se na razini Europske središnje banke pitanja o spajanju banaka na području koje je uvelo euro? = Sporazum Europskoj središnjoj banci ne daje nikakve posebne ovlasti na tom području. Sve se obavlja, kao što sam rekao, decentralizirano. U Francuskoj je za to zadužen Odbor za kredite, neovisni kolegij s jedanaest članova, zatim Bankarsko povjerenstvo, neovisni kolegij sa šest članova, a i prvom i drugom predsjeda neovisna Francuska banka. (...)"