NJ 17.V.FR:REFORM. DRŽAVE-NEPOZNANICE

financije NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 17. V. 1999. Razočarane novajlije "Gledano u kontekstu izbjegličke tragedije kosovskih Albanaca, žrtava bombardiranja u Jugoslaviji i prijetnje destabilizacije cijele balkanske regije, možda se čini marginalnom pojedinost da bi NATO mogao iza sebe ostaviti gomilu krhotina i u srednjoj Europi. Neovisno o proširenju saveza prije dva mjeseca, skepsa prema njegovoj strategiji jača razmjerno blizini kriznom žarištu. Dok više od polovice stanovništva u Poljskoj još podupire zračne napade na Srbe kao sredstvo prisile prema Slobodanu Miloševiću, u susjednoj je Češkoj predsjednik Vaclav Havel zapravo usamljen u svojoj bezuvjetnoj odanosti odlukama Bruxellesa i Washingtona. Nekadašnji zagovornik 'antipolitične politike odozdo' (1984.) uzaludno vitla moralnom toljagom nad glavama svojih sunarodnjaka koji po njegovim riječima nakon prijama Češke u hvaljeni savez ugrožavaju manjkavom poslušnošću novi krug proširenja. Zanemarimo li činjenicu da odluke o novom krugu proširenja zasigurno ne ovise o dobrom ponašanju uzornog učenika već o konkretnim interesima, valja napomenuti da je istaknuti Čeh svojim argumentom potpuno promašio cilj: naime, deset godina nakon uklanjanja moskovske hegemonije, mnogi u tom dijelu Europe više uopće ne smatraju integraciju u zapadnu zajednicu država pretjerano poželjnom 'mrkvicom'. I u Slovačkoj - zbog demokratskih deficita privremeno isključenoj iz procesa proširenja NATO-a - danas još samo prozapadni savez, koji je u međuvremenu došao na vlast, pokušava iskoristiti povoljan trenutak jasno očitovanom spremnošću na suradnju s NATO-m kako bi pridobio naklonost za prijam. No, među slovačkim stanovništvom sve se glasnije javljaju sumnje da je bombardiranje Jugoslavije možda potpuno pogrešan instrument za uspostavu mira na Kosovu. Zaziranje od sukoba i neprevladani kompleksi vlasti nakon stoljetne tuđinske vladavine mogli bi pridonijeti toj želji Čeha i Slovaka da se radije drže podalje od sukoba. Doduše, problem time ni izdaleka neće biti riješen. Od Mađarske pak NATO zahtijeva nevjerojatno veliku stvar - i to neposredno nakon pristupa savezu osnova čijeg bi postojanja trebala biti obrana vlastitog teritorija. Budimpešta mora danas staviti na raspolaganje svoje zračne luke za borbene zrakoplove koji bombardiraju njezine rođake u Vojvodini. Mađarima zasigurno ne treba predbacivati naklonost prema Miloševićevu režimu, koji je u toj regiji susjedne Srbije oduzeo mađarskoj manjini autonomiju. Usprkos tome, Mađari ipak pitaju što vojna mašinerija želi postići razaranjem glavnog grada Vojvodine Novog Sada, gdje već dvije godine vlada oporba, Miloševićevi protivnici. Doduše, rat u Jugoslaviji samo je ubrzao proces na istoku Europe, kojeg su Nijemci nakon ponovnog ujedinjenja već upoznali. Naime, nakon velikih snova o blagodatima Zapada počeo je proces gubitka iluzija. Privatizacija državnog vlasništva obogatila je tek malobrojne pojedince. Tanak sloj dobro obrazovanih ljudi, spremnih na rizike, iskoristio je nove slobode kako bi se dočepao blagostanja. Većina je desetljeće nakon preokreta doživjela kao razdoblje visoke inflacije, smanjenja socijalne sigurnosti i ugroženosti nezaposlenošću. Odgovornost sve više preuzima generacija koja je eru komunističke represije u najbolju ruku doživjela u djetinjoj dobi. Upravo ti mlađi ljudi traže danas bez ikakve nostalgije alternative globalizaciji koja je shvaćena kao izjednačavanje bez duha i otuđenje od autentičnih tradicija. Budući da su netom ostvarili nacionalnu samostalnost, građani malenih država u srednjoj Europi još osjetljivije doživljavaju internacionalizaciju politike na kontinentu kao prevlast tuđinaca. Sasvim je očito da se u tom procesu gomila ista eksplozivna snaga kao i u zapadnoj Europi. Neki su diktatori već uočili da takvo okruženje jako pogoduje potpaljivanju vatre. Primjerice, njemački neonacisti redovito sudjeluju u uličnim borbama u Pragu i Budimpešti, čiji su akteri domaći pripadnici pokreta skin-headsa. Inače se nameće dojam da su srednjoeuropske reformske države za zapadnu javnost uglavnom ostale 'španjolska sela'. Rat u Jugoslaviji trebao bi biti pouka da je kasno jadikovati nakon što je dijete već palo u bunar", zaključuje Ulrich Glauber.