US CSM 14.V. PODJELA KOSOVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 14. V. 1999. Razmirice o podjeli Kosova "Dobrica Ćosić vjerovao je u podjelu Kosova prije 30 godina a vjeruje u nju i danas", piše dopisnik lista iz balkanskog područja Justin Brown. "G. Ćosić, bivši jugoslavenski predsjednik i navodno najpopularniji pisac u zemlji, došao je na tu zamisao 29. studenoga 1968., kad su se kosovski Albanci sukobili s jugoslavenskom policijom na ulicama Prištine. 'Tog sam dana zapisao u svoj dnevnik da je odvajanje Srba i Albanaca neizbježno', rekao mi je Ćosić u svojoj velikoj kući u beogradskom predgrađu. Njegova je zamisao da se Kosovo podijeli na dvoje; sjever bi pripao Srbima, a jug Albancima. Srbi bi zadržali većinu svojih pravoslavnih manastira, a Albanci bi se bili slobodni priključiti Albaniji. No plan, koji se ponovno spominje dok se međunarodni dužnosnici i analitičari bakću s mogućim ishodima kosovske krize, jednako uznemiruje sve umiješane strane. To bi značilo raspad Kosova i prekrajanje međunarodnih granica. 'Ne želimo ući u mijenjanje granica' kaže zapadni diplomat. 'Mogli biste završiti mijenjanjem čitavoga svijeta. Zamisao nije ništa do li razmetanja praznim riječima. Potrebna su nam rješenja koja se temelje na demokraciji.' Zapadne se snage zalažu za samoupravu etničkih Albanaca - s tim da pokrajina ostane unutar Jugoslavije. Taj plan, koji su pokrenule Sjedinjene Države, naišao je na otpor i rezultirao zračnim napadima NATO-a. Srbi se boje da bi albanska vladavina na Kosovu vodila konačnoj neovisnosti pokrajine. Albanci kažu da nikad neće biti sigurni dok god njima vlada Slobodan Milošević. Obim stranama povijest daje prava na Kosovo. Nadalje, postavlja se pitanje mogu li dvije skupine živjeti zajedno nakon rata i 'etničkog čišćenja'. (...) Ćosić vjeruje da je podjela, iako bolna za sve, jedino rješenje koje bi moglo biti trajno. Drugi prijedlozi, poput autonomije, morali bi se iznova razmatrati, što bi moglo značiti još desetljeća sukoba. 'Svako rješenje koje nije konačno pogubno je za oba naroda', objašnjava on. 'Trajno rješenje vidim u kompromisu između povijesti i nacionalnosti, što znači podjelu Kosova'. Ćosić kaže da je sudjelovao u stvaranju karte podjele između 1985. i 1986., ali je zatražio da se ona ne prikazuje u današnjoj užarenoj političkoj klimi. Jedan problem s njegovom zamisli jest da Srbi i Albanci ne žive u kompaktnim područjima. Podujevo je, primjerice, uporište albanskog otpora u sjevernim dijelovima Kosova. Podjela bi vjerojatno vodila masovnim seobama stanovništva - iako bi to u teoriji bio izbor pučanstva. To bi moglo razbuktati slične pokrete za podjelu diljem regije, posebno u Bosni i Hercegovini i Makedoniji." (...) Kad se moćna skupina komunista pretvorila u nacionaliste i došla na vlast početkom devedesetih, oni su prihvatili manifest koji je Ćosić pomogao napisati nekoliko godina ranije. U manifestu je Ćosić tvrdio da su Srbi bili iskorištavani u multietničkoj Jugoslaviji te da moraju braniti svoje interese ili se suočiti s nestankom. Njegove riječi, djelomično poduprte od prestižne Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, nacionalističke su vođe poput g. Miloševića iskoristile kao moralno opravdanje. (...) Početkom devedesetih, nekoliko je vodećih međunarodnih diplomata ispitivalo Ćosića o prijedlogu podjele. No Zapad je bio više zabrinut za Bosnu i, unatoč znakovima upozorenja, maknuo je Kosovo u stranu. 'Mislili su da je zamisao preuranjena', kaže Ćosić, 'no ja sad mislim da je to bilo pravo vrijeme'. Danas u zračnim napadima i naizgled neukrotivom sukobu, Ćosić vidi potvrdu svoje procjene iz 1968. - da Albanci i Srbi ne mogu živjeti zajedno. On također vidi mogućnost ponovnog razmatranja svojih zamisli. Sjedinjene Države žele dovesti naoružane međunarodne snage na Kosovo da osiguraju povratak albanskih izbjeglica. Srbi zagovaraju silu pod vodstvom Rusa, a Albanci žele vodstvo NATO-a. Prošli je tjedan američko ministarstvo vanjskih poslova spomenulo mogućnost drukčijih zona pod međunarodnim nadzorom na Kosovu. Nisu razmatrane podrobnosti, no smatra se da bi ruski mirotvorci prevladavali u područjima u kojima uglavnom žive Srbi, znači na sjeveru, a snage NATO-a bi štitile Albance. To bi mogla biti početna točka za podjelu, iako američki dužnosnici kažu da im to nije namjera. Ako razmještanje snaga podijeli Kosovo, kaže Shkelzen Maliqi, neovisni albanski analitičar koji se sad nalazi u Makedoniji, bilo bi to 'prihvaćanje politike etničkog čišćenja. Podjela Kosova značila bi nestanak Kosova, budući da bi se albanski dio priključio Albaniji. To bi bila ista grješka koja je počinjena u Bosni.' 'Smatram to veoma zanimljivim', kaže Ćosić o zonama pod međunarodnim nadzorom na Kosovu. 'Općenito, ne bih odbio tu zamisao. Možda je to put prema konačnom rješenju; možda je to jedini način.'"