ROVINJ, 15. svibnja (Hina) - "Antun Šoljan i otvoreno djelo" glavna je tema ovogodišnjega književnog skupa "Četvrtih Šoljanovih dana", održanog danas u Rovinju.
ROVINJ, 15. svibnja (Hina) - "Antun Šoljan i otvoreno djelo" glavna
je tema ovogodišnjega književnog skupa "Četvrtih Šoljanovih dana",
održanog danas u Rovinju. #L#
Milorad Stojević je o otvorenom djelu Antuna Šoljana, uz ostalo,
istaknuo kako u nas još postoji određena mistifikacija Šoljanova
djela. Nju bi, drži Stojević, svakako trebalo demistificirati,
pogotovo kroz zakladnu manifestaciju "Šoljanovi dani".
Dr. Ante Stamać govorio je o odnosu Antuna Šoljana i Antuna Branka
Šimića, ističući da je Šoljan bio zaljubljen u hrvatsku književnu
tradiciju i da se u njegovu pjesništvu mogu "otkriti stari hrvatski
pjesnici poput Hektorovića, Lucića, Vetranovića, Preradovića, sve
do Antuna Branka Šimića".
Stamać je rekao kako je Šoljan svoju prvu zbirku pjesama nazvao "Na
rubu svijeta", uzimajući jedan Šimićev naslov. Za Šoljana je, po
Stamaćevu tumačenju, Antun Branko Šimić bio bunar iz kojega je
Šoljan crpio svoje tradicionalne vrijednosti. Šimić mu je bio i
duhovno odredište, istaknuo je Stamać.
Žarko Paić govorio je o alegoriji u Šoljanovim romanima, posebice
ističući roman "Kratki izlet", koji je objavljen godine 1965. i
kojega su tada smatrali opasnom kritikom društva. Paić smatra da je
taj roman najbolja kritika tadašnjega društva, freska jednog
vremena, alegorijsko putovanje i višeslojno djelo koje "čitatelja
sklanja u idilu, ma kako bila ironična". Upozorava i na Šoljanov
nihilizam i stoički odnos prema društvu.
Božidar Petrač govorio je o nostalgiji u Šoljanovim stihovima te o
njegovoj vjernosti starijim hrvatskim piscima - Hektoroviću,
Luciću i drugima. Istaknuo je Šoljanov povratak tradiciji, te
pisaca iz njegova naraštaja, koji su se 70-ih godina pitali o smislu
postojanja u tadašnjim društvenim prilikama koje su uništavale
talente.
Petrač je govorio i o Šoljanovu povratku danteovskim temama,
imaginarnim arkadijama. Tražeći razgovore s drevnim
prethodnicima, Šoljanovo pjesništvo ni tada nije lišeno
metafizike, pri čemu nastoji izreći čistu istinu o našoj
stvarnosti, ustvrdio je Petrač.
Tonko Maroević je istaknuo da je Šoljan svoje pjesme pisao za zbor,
za kor, za društvo, govoreći uime svoje krugovaške generacije.
Naglasio je da su Šoljanove pjesme pogodne za recitiranje i da u
njima protagonist s margine na kraju dospijeva u fokus.
Boris Biletić, govoreći o tematskom svijetu Šoljanova pjesništva,
spomenuo je mnoge hrvatske kritičare koji su se bavili njegovim
pjesništvom. Oni su u tom pjesništvu prepoznali individualnost,
vrijedni aristokratski duh, pjevanje o slobodi, ljubavi, ženi,
zavičaju i domovini, vraćajući se ponovno književnoj baštini, te
vlastitoj tradiciji i vlastitoj literaturi, rekao je.
O Šoljanu i likovnosti na znanstvenom je skupu govorio Milan
Bešlić.
Prije početka znastveno-književnog razgovora izaslanstvo Društva
hrvatskih književnika položilo je vijenac na spomen-ploču na kuću u
kojoj je u Rovinju živio i stvarao Antun Šoljan.
"Šoljanovi dani" nastavljaju se večeras tradicionalnom Književnom
večeri na kojoj će nastupiti mnogi hrvatski pjesnici.
(Hina) ta gk