IT-12.V.REPUBBLICA-CASSESE-NATO-SUD

ITALIJA LA REPUBBLICA 12. V. 1999. Ako pokolj završi na sudu "(...) Jučer se u Haagu pred međunarodnim sudom pravde, najvišim pravosudnim tijelom pozvanim da rješava sporove među državama, otvorio 'proces' koji je tražila Jugoslavija protiv deset zemalja NATO-a među kojima je i Italija.(...) Neke od tih optužba mogu biti i utemeljene (a sigurno to jesu one koje se odnose na kršenje povelje UN-a). No postoji jedan nemali problem: haški sud je u biti arbitražno tijelo: djeluje samo ako su strane prethodno prihvatile njegovu mjerodavnost i samo glede događaja koji su se dogodili poslije tog prihvaćanja. U ovom slučaju Beograd se sudu obratio tek 25. travnja ove godine, nakon početka napada NATO-a. Prihvaćanje Beograda ne može biti retroaktivno i odnositi se na stvari za koje optužuje NATO. Beograd je unatrag više godina prihvaćao ovlast suda samo za genocid. No očito je da vojna akcija zemalja NATO-a nema ništa s genocidom. Stoga se prilično vjerojatnim čini da će sud na kraju kazati da nije mjerodavan.(...)Pravo se pokazuje nemoćnim da zaustavi ili osudi ratno nasilje. Upravljači u Beogradu to znaju, ali su pravnu kartu iskoristili kao politički potez. Služi li pravo, dakle, kao instrument propagande? Ne bih rekao.(...) Ono između ostalog može pružiti korisne uporišne točke za razumijevanje stvarnosti međunarodnih odnosa.(...) Do sada, ako bi se ustanovljavali sudovi, to bi se događalo po završetku rata, i, kao što se zna, samo sa strane pobjednika protiv pobijeđenih. Sada je međutim već u trenutku izbijanja neprijateljstava postojao i djelovao jedan nepristrani međunarodni sud. Jasno ja da to tijelo do sada nije bilo djelotvorno u odvraćanju. No istrage su već u tijeku, kao što je više puta potvrdila glavna tužiteljica Arbour. Ono što je još važnije jest da su kaznenoj mjerodavnosti tog suda podložne i vojne snage država poput SAD-a, koji je uvijek odbijao dopustiti suđenje svojim vojnicima od pravosudnih tijela koja nisu njegova državna. Logika prava na kraju je, dakle, prevladala nad tradicionalnom strateškom politikom velikih sila poput SAD-a. Činjenica da se sudjeluje u zračnim napadima protiv Jugoslavije automatski pokreće mjerodavnost haškog kaznenog suda.(...) Kako pravo određuje 'grješke' pilota NATO-a? Međunarodne norme su odredile države, ali velike sile jako paze da neodređenima ostave sve odredbe koje na neki način mogu ograničiti uporabu ratne sile. Zgodan primjer je upravo norma koja određuje napad na vojne ciljeve. Ta norma nameće da se moraju poduzeti sve 'razumne i praktično ostvarive' mjere predostrožnosti kako se ne bi pogodili civilni ciljevi; u svakom slučaju, takozvane kolateralne štete nad civilima ne smiju biti pretjerane 'u odnosu na konkretne i izravne vojne koristi'. Lako je vidjeti da jedna tako formulirana odredba može prilično teškim učiniti ustanovljavanje odgovornosti pojedinaca ili država. Još jednom norme o oružanom nasilju, kao i sve koje dotiču srž strateških interesa, idu u prilog velikim silama. Na tom području pravo teško uspijeva obuzdati bezumlje država(...)", piše Antonio Cassese.