US IHT 4.V.PFAFF:GLOB.GOSP-PRAVILA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 4. V. 1999. Promijenjeno globalno gospodarstvo u potrazi za pravilima "Sad se uglavnom prepoznaje potreba za reformom međunarodnoga financijskog ustroja. Oni koji vjeruju da nepotpomognuto tržište može proizvesti potrebne promjene čine manjinu izvan Sjedinjenih Država, a u obrambenom su položaju čak i u Sjedinjenim Državama i Britaniji, zemljama iz kojih potječe tržišni fundamentalizam", piše William Pfaff. "Gospodarstvo je globalizirano, ali gospodarska regulacija nije. Sad postoji temeljno nesuglasje između gospodarske moći i regulatorne moći. Ovo posljednje nema međunarodnoga političkog temelja. Na prošlotjednim je sastancima Svjetske banke i MMF-a u Washingtonu predsjednik Svjetske banke James Wolfensohn još jednom implicitno kritizirao tržišno pravovjerje sestrinske organizacije svoje banke, MMF-a, upozoravajući na rast broja siromašnih u današnjem svijetu. Iako je globalizacija donijela velike dobitke u bogatstvu, mjereno bruto nacionalnim proizvodom i korporacijskim profitima, ona je također pridonijela polarizaciji bogatstva i siromaštva, uništenjem gospodarskog i proizvodnog ustroja u dereguliranim zemljama. 'Kreativno razaranje' intelektualno je privlačna pomisao, no ne uzima u obzir političku štetu koju su neregulirani financijski tokovi nanijeli Tajlandu i Indoneziji, kao, poslije, i drugim zemljama, niti uzima u obzir pustošenje koje je u Rusiju donijela utopijska dogmatska 'privatizacija'; ona je zanemarila društvene i institucijske činjenice u toj zemlji. Sad se postavljaju pitanja o socijalnim obvezama vlada koje imaju koristi od pomoći Svjetske banke i MMF-a. OD MMF-a se traži da uzme u obzir neekonomske dimenzije situacije u kojoj intervenira. Britanski ministar financija Gordon Brown jedan je od onih koji traže tu promjenu naglaska, u skladu s kojom bi MMF kod svojih korisnika provjeravao poštivanje radničkih prava i pružanje osnovnih jamaca socijalne skrbi, zajedno s financijskom transparentnošću i bankovnom reformom. Namjera je spriječiti da MMF-ovi programi natjeraju radnike i siromašne da plate za zlouporabe koje su zapravo odgovornost vlada i onih koji upravljaju gospodarstvom. Te nove potrebe izrastaju iz širokog niza moralnih, kao i funkcionalnih, pokuda globalizaciji, koje se iznose poglavito kao rezultat pritiska američke vlade i američke financijske zajednice. Ti zahtjevi stižu iz konzervativnih i inače ortodoksnih krugova, kao i od kritičara deregulacije lijevog krila. To se čulo u ožujku na konferenciji o učincima globalizacije financijskog tržišta na gospodarstva u razvoju, održanoj u Santiagu u Čileu. (...) Na konferenciji je iznesen argument da će, iako se najvažnije društveno pitanje ovog stoljeća tiče mjesta radnika u kapitalističkom sustavu (što nam je donijelo revoluciju boljševika i sve što je slijedilo, kao i New Deal, europske pokrete socijalista i kršćanskih demokrata, i socijalnu državu), pitanje 21. stoljeća vjerojatno biti društvena pravda u internacionaliziranom i integriranom kapitalističkom gospodarstvu. Novi internacionalizirani kapitalizam izazov je suverenosti država. On je sklon povući mehanizme i poslove korporacijskog biznisa iz područja državne regulacije izabranih vlada, te ih premjestiti u mutnu međudržavnu dimenziju gdje ih izravno politički ne nadgleda nikakvo izabrano tijelo. Predmet rasprave početkom ove godine bilo je pitanje suverenosti. Tad je Organizacija za gospodarski razvoj i suradnju pokušala postići dogovor o novim međunarodnim standardima ulaganja koji bi kompanijama dopuštali da tuže vlade kad ih pravni, društveni, ili ekološki standardi stavljaju u nepovoljan položaj. Učinak bi bio da se svi standardi smanje na stupanj zemlje koja je najmanje regulirana. Nakon uviđanja razornih političkih implikacija koje bi to donijelo, prijedlog je odbijen. Problem će se opet ponoviti, budući da dinamika tržišta traži oslobođenje od svih regulacija. To bi obrnulo proces kojim se, nakon pretjeranosti početka industrijske revolucije, kapitalizam postupno stavlja pod nadzor zakona i društva. Danas gledamo borbu da se kapitalizam ponovno civilizira u svojim globaliziranim dimenzijama, što je stvar koju je veoma teško učiniti kad nema djelotvornih međunarodnih političkih ustanova koje bi nametnule nova pravila. Nakon Bretton Woodsa, bilo je moguće držati da je međunarodno kapitalističko gospodarstvo apolitično, da djeluje prema vlastitim pravilima, unutar okvira koji su 1945. postavile nacionalne vlade. Sad se gospodarstvo promijenilo u prirodi i razmjerima, no stari se okvir nije promijenio. Dužnosti sudionika u ovom novom gospodarstvu nisu određene, niti ponovno određene. No sada je, međutim, pokrenut pokušaj da se to učini."