NJ 3.V.WELT OWEN: PRIJEDLOG ZA KOSOVO

NJEMAČKA DIE WELT 3. V. 1999. Pretvorite Kosovo u zonu UN! List objavljuje prijedlog sir Davida Owena o rješenju krize na Kosovu. "Za vrijeme rata kritike moraju biti jako promišljene. Tko god podupire NATO, ne želi omesti njegovo djelovanje ni ojačati njegove protivnike. Unatoč tome, NATO će morati priznati da je pogriješio kada se odrekao mogućnosti stacioniranja opsežnih konvencionalnih snaga po cijeloj Srbiji. U tom bi slučaju Milošević u Rambouilletu zasigurno pregovarao drugačije - pregovarao bi ozbiljnije. Vrlo vjerojatno ne bi bile bačene ni NATO-ve bombe niti bi bile ispaljene NATO-ve rakete. U aktualnoj bi situaciji NATO trebao odmah odgovoriti na ulazak srpskih postrojba na malenu zonu UN na Prevlaci, smještenu između Boke kotorske i Hrvatske. NATO bi morao otvoreno objaviti uzbunu među desantnim postrojbama i premjestiti tenkove i teško oružje na srpske granice. Nažalost, zbog političkih posljedica priliva izbjeglica u Makedoniju, NATO-u ne preostaje ništa drugo nego da svoje tamo stacionirane postrojbe po dogovoru angažira u operaciji nazdora političkog rješenja. To podrazumijeva stacioniranje postrojba i opreme u Mađarskoj i Albaniji. U početku su postojali odlični politički i povijesni razlozi za neuključivanje tih zemalja u operacije. Sada je pak njihov teritorij postao životno važan za NATO-ve ratne ciljeve. U fazi okupljanja postrojba, NATO bi uz nastavak zračnih napada trebao jasno pokazati da je spreman za invaziju ne samo Kosova već i Crne Gore (s mora) i Vojvodine (iz Mađarske). U međuvremenu treba nastaviti diplomatske napore - čiji bi nositelji po mogućnosti trebali biti glavni tajnik UN i ruska federacija. S Rusijom bi trebalo pregovarati i vezu s UN održavati samo pet stalnih članica stalne NATO-ve kontaktne skupine a ne NATO-ve članice pojedinačno. Predsjedniku Miloševiću treba podastrijeti alternativu invaziji, koja uglavnom više ne bi smjela biti otvorena za dodatne pregovore. Samom Miloševiću, Ujedinjenim narodima i Rusiji treba jasno dati do znanja da će nakon početka NATO-ve kopnene ofenzive svi mirovni prijedlozi postati bespredmetni. Osnova mirovne inicijative, koju bi trebali izraditi Rusija i UN, trebala bi biti uspostava 'Kosova kao strateškog područja pod upravom UN' u skladu s Poveljom UN. Čitava UN-ova uprava nad tim područjem bila bi pod jurisdikcijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Nadzornu postrojbu za to područje Vijeće sigurnosti ovlastilo bi za upotrebu sile sukladno članu 7 Povelje UN. Tijek pregovora odredio bi hoće li ta postrojba biti podređena zapovjedništvu UN ili OESS-ovu vodstvu koje bi dobilo mandat od Vijeća sigurnosti. Ne čini se vjerojatnim da bi Rusija bila spremna prihvatiti rješenje po uzoru na IFOR ili SFOR jer sve ključne poluge u tim formacijama drži NATO; no, prihvati li ga, to bolje. Neovisno o pitanju vodstva, postrojba bi morala obuhvatiti jedinice NATO- vih članica, Rusije i ostalih europskih zemalja. Prednost rješenja u obliku uprave bilo bi uklanjanje opasnosti podjele Kosova i istodobno izbjegavanje prejudiciranja neovisnosti te pokrajine. To bi rješenje prenijelo autoritet na Ujedinjene narode i ponudilo način uspostave vojnog protektorata. Savezna Republika Jugoslavija morala bi ustupiti suverenitet nad Kosovom Ujedinjenim narodima, a UN su jedina međunarodna organizacija koju Srbi još poštuju. U tom bi slučaju znali da status područja pod upravom UN-a ne bi mogao biti promijenjen bez zelenog svjetla VS UN te bi imali osjećaj da je budućnost Kosova otvorena; u svakom slučaju, ne bi se morali pokoriti NATO-u niti bi ih pobijedio OVK. Bude li kakva uloga dodijeljena OESS-u, Jugoslavija bi ponovno trebala biti primljena u tu organizaciju. Naravno, stanovništvo Kosova dobilo bi pod upravom UN maksimalnu autonomiju, povezanu s punom zaštitom manjina, poštivanjem ljudskih prava, zaštitom vjerskih građevina i otvorenim granicama. Potom bi konferencija o Balkanu, na koju bi trebala biti pozvana i Jugoslavija, trebala težiti rješavanju svih spornih pitanja. Na tom bi skupu važnu političku i gospodarsku ulogu mogla odigrati EU i naznačiti budućnost u kojoj bi sve države - po svojoj želji - mogle jednog dana postati njezinim članicama. No, predsjedniku Miloševiću trebalo bi reći sljedeće: odbaci li takvo rješenje koje bi posredovali UN i Rusija, a prihvatio NATO, izgubit će nakon NATO-ve invazije sav utjecaj na budućnost Kosova, a NATO će otvoreno poduprijeti crnogorskoga predsjednika Đukanovića i uvesti dodatne sankcije protiv Srbije. Te će pak kaznene mjere ostati na snazi sve dok sve osobe na čija je imena haaški sud izdao zapovijed o uhićenju ne budu u njegovu sigurnom istražnom zatvoru", ističe na kraju članka sir David Owen, bivši povjerenik EU za područje bivše Jugoslavije.