FR-LIBERATION 3.5.UVODNIK O NATOU I RATU

FRANCUSKA LIBERATION 3. V. 1999. Pukotine "Sve je već rečeno i napisano o slabostima demokracija kad se moraju sučeliti s diktaturom. Ipak, Slobodan Milošević mogao bi ovim razmišljanjima dodati nekoliko poglavlja. To mu je doista i namjera, a neprijeporno je u zadnjih 48 sati prikupio više bodova, dok je NATO još jednom zabilježio krvavu 'mrlju' napadom na most Lužane. Njegov je cilj, svakako, da unese razdor među svoje protivnike i među svakog od njih posebno. Oslobađanje trojice američkih vojnika koje se u početku sukoba nije prepustilo grčko-ciparskom savezu koji su jamačno smatrali nedovoljno utjecajnim, u prvom je redu namijenjeno američkom javnom mišljenju. Milošević je siguran da će Bijela kuća biti osjetljiva na taj potez. Vođa republikanske većine u Senatu Trent Lott, ovih mu je dana djelomice dao za pravo, potičući američkog Predsjednika da 'pruži priliku miru'. Može se imati povjerenja i u Jessea Jacksona koji je uvijek u traženju posredničke uloge po vlastitoj mjeri, kako bi pojačao pritisak na svog 'prijatelja' Billa Clintona koji je sada u prilici da se brani, prisiljen da danas primi Viktora Černomirdina, posebnog izaslanika Borisa Jeljcina. Vrlo je vjerojatno da će se u NATO savezu uskoro pojaviti pacifističke pukotine. Nakon Grčke i Italije, Njemačka počinje davati znakove slabosti. Sutra je možda na redu Francuska sa svojom višestranačkom većinom? Budući da nisu htjele izložiti pogibelji živote svojih vojnika i budući da nisu shvatile da vrijeme ide na ruku prvom čovjeku u Beogradu, zapadne bi demokracije, što je jako moguće, sutra mogle odustati od zračnog rata koji nije sposoban prekinuti patnje kosovskih Albanaca, već jedino može Jugoslaviju pretvoriti u gomilu ruševina. Sjedeći visoko na tim ruševinama, Milošević si može dopustiti da Clintonu predloži susret u četiri oka. Kako bi mu ponudio završetak utakmice s neriješenim rezultatom, koja bi zapravo izgledala kao srpska pobjeda...", kaže se u uvodniku Jacquesa Amalrica.