FR-LIBERATION 3.5.MILOŠEVIĆ

FRANCUSKA LIBERATION 3. V. 1999. Milošević, jeftini mirotvorac "Najveći optimisti vide u tomu prvi znak popuštanja, ali svi, od Washingtona do Pariza, preko Londona i Bonna, još su oprezni i plaše se novoga manevra Slobodana Miloševića. Prvi put nakon početka NATO-vih napada, on preuzima inicijativu na diplomatskom planu, nudeći nagodbu i dajući 'znak dobre volje za mir', kad je oslobodio trojicu američkih vojnika koji su prije mjesec dana uhićeni u Makedoniji. Kao savršen taktičar, jugoslavenski Predsjednik zna da u toj igri ima puno aduta, čak i ako bude morao poći na ustupke. Srbija je uništena četrdesetodnevnim bombardiranjem, a razaranja ostavljaju trag na budućnosti zemlje. Javnost, iako ujedinjena pred 'agresijom', pokazuje stvarne znakove zabrinutosti koju je nedavno otvoreno očitovao bivši potpredsjednik vlade Vuk Drašković, upozoravajući na strašnu izolaciju zemlje. Pisac i stari protivnik, pozvao je Slobodana Miloševića da pogleda 'istini u oči' i prihvati razmještaj UN-ovih snaga na Kosovu. Četiri dana nakon njegova smjenjivanja, jugoslavenski Predsjednik manje-više preuzima dio njegovih prijedloga u pismu Billu Clintonu s kojim se htio i izravno sastati. On je predložio da se razgovara o povratku izbjeglica, o prekidu vojnih operacija i raspoređivanju međunarodnih snaga za očuvanje mira na Kosovu. Do sada su beogradske vlasti odbacivale svaku povredu suverenosti i razmještanje zapadnih vojnika u pokrajini s 90 posto Albanaca, koje je samouprava ukinuta 1989. Prema riječima grčkog ministra vanjskih poslova Georgea Papandreoua, Beograd bi prihvatio 'međunarodne snage UN-a koje bi nosile policijske oznake'. To je daleko od onoga što traže saveznici, ali Slobodan Milošević očito želi dati dokaze onima u međunarodnoj zajednici i u NATO-u koji se još uvijek protive udarima. Iako još računa na posredovanje Viktora Černomirdina, 'gospodina za Kosovo' Borisa Jeljcina, čini se da je jugoslavenski Predsjednik ipak odlučan u nakani da razgovara samo s Billom Clintonom ili barem nekim od njegovih predstavnika, kao na mirovnim pregovorima o Bosni u Daytonu, ili na pregovorima za postizanje sporazuma o Kosovu koji je jesenas zaključio s Richardom Holbrookeom, a koji je ubrzo postao mrtvo slovo na papiru. Osim stajališta namijenjenog domaćoj javnosti, on misli da su samo Amerikanci važni i da mu samo oni mogu jamčiti budućnost, napose kada je riječ o njegovu izručenju međunarodnom sudu. Slobodan Milošević je k tomu uvjeren kako još u ruci ima neke jake karte. Za nešto više od mjesec dana sukoba, on je uspio ostvariti velik dio ratnih zadaća, protjeravši s Kosova najveći dio albanskog pučanstva pomoću zastrašivanja i organiziranog progona. Lišen zaštite civila koji su ga podupirali u njegovim pohodima, OVK (Oslobodilačka vojska Kosova) je pretrpio znatne udarce, utoliko više što Zapad još oklijeva da mu dopremi oružje. Prema razmišljanju Beograda, ako se pregovori obnove, oni će morati povesti računa o stvarnosti na terenu koja se jako razlikuje od stvarnosti u času pregovora u Rambouilletu. Srpska vlast misli da NATO, unatoč prividnoj odlučnosti, još želi pronaći diplomatsko rješenje za krizu. Postoje, dakle, dobri izgledi. Režimska glasila u Beogradu opetuju da 'bombardiranja nisu ispunila vojne zadaće' koje si je Savez zadao. Svrha je očito da se vrati nada pučanstvu koje je izloženo sve jačim bombardiranjima. Pričinjajući se mirotvorcem, jugoslavenski se Predsjednik u stvari istodobno obraća svojoj javnosti i međunarodnoj zajednici. Ako NATO ne prihvati njegove prijedloge i zanemari njegov potez, potvrdit će da želi rat po svaku cijenu. Tada će režimu biti još lakše da kao veleizdajnike prikaže zadnje protivnike koji se još usuđuju otvoreno sumnjati u opravdanost politike koja se vodila sve do sada", piše Marc Semo.