NJ 28.IV.TAZ:EMBARGO-SAMO ČLANICE EU

inancije NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 28. IV. 1999. Embargo sa zakašnjenjem i rupama "NATO se preračunao i sada povlači potez koji je trebao povući ranije: 'Polazili smo od pretpostavke o brzom završetku zračnih napada', govore diplomatski krugovi u NATO-ovoj središnjici u Bruxellesu. Ta vjera u brzo popuštanje jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića spriječila je NATO da se prije petog tjedna rata pozabavi djelotvornim embargom na dostavu nafte neprijatelju. Savez sada nadoknađuje taj propust: pomorska blokada za tankere, koju će na Jadranu provesti NATO-vi brodovi, trebala bi dodatno blokirati jugoslavensku vojsku i privredu. Ta odluka Europske unije trebala bi biti provedena u djelo krajem ovoga tjedna. Doduše, valja sumnjati da će ta akcija uistinu smanjiti radijus djelovanja srpske vojske. Naime, s jedne strane, vojska je uskladištila gorivo za dugotrajni rat, a s druge, NATO ne namjerava provesti embargo vojnim sredstvma. Osim nafte, prokrijumčarene kopnenim putem, jugoslavenska privreda može se i dalje nadati poslovanju s naftnim tankerima iz država izvan okvira Europske unije koje će se oglušiti na nagovore NATO-ove flote da zatvore naftnu slavinu. NATO neće imati pravo na nasilno zaustavljanje takvih kršitelja embarga, priznao je predsjedatelj NATO-ova vojnog odbora, general Klaus Naumann. Glavnik tajnik NATO-a Javier Solana kazao je sljedeće: 'Bude li uveden embargo, bit će primijenjen na svakoga', ali NATO-ovi brodovi neće zaustavljati tankere pod panamskom ili čak ruskom zastavom jer bi za takav potez bila potrebna odgovarajuća odluka Vijeća sigurnosti UN-a, objasnio je heidelberški profesor međunarodnog prava Jochen Frowein. Za razliku od embarga, uvedenoga tijekom rata u Bosni, takva odluka nije donesena. Embargo Europske unije zapravo je samo 'zabrana trgovanja koja vrijedi za pošiljatelje iz Europske unije' i ne vrijedi za druge zemlje, tumači profesor Frowein. Po NATO-vim podacima, do sada je uništeno 70 posto jugoslavenskih rafinerijskih kapaciteta. Prema informacijama 'Informativne službe za naftu i energiju' iz Hamburga, SRJ troši tri milijuna tona goriva godišnje, a NATO procjenjuje da vojska troši 800 tona dizela dnevno. Uvriježeni putovi uvoza blokirani su: naftovodi koji prolaze kroz Hrvatsku i Mađarsku u međuvremenu su zatvoreni, a ruševine razorenih mostova onemogućuju plovidbu Dunavom. U međuvremenu su i Bugarska i Rumunjska najavile da će se priključiti blokadi naftnih transporta Dunavom na putu prema Jugoslaviji. Osim kopnenog puta, posebno onoga s polaznom točkom u Grčkoj, na kojemu prema mišljenju svih stručnjaka cvjetaju krijumčarski poslovi po najvišim cijenama, mogućnost uvoza pruža samo još luka Bar na crnogorskom dijelu jadranske obale. Prema izvješćima medija, preko te su luke donedavno i britanski i francuski brodovi dostavljali desetke tisuća tona goriva - čak i za vrijeme NATO-ovih zračnih napada. Po informacijama 'New York Timesa', jugoslavenski trgovci kupuju na europskim tržištima naftu po svotama koje su '20 do 50 posto' više od njezine tržišne cijene. 'Embargo jako kasni, imat će puno rupa i neće spriječiti protjerivanje civilnoga stanovništva s Kosova', izjavljuje Matthias Karadi s Instituta za mirovna istraživanja i sigurnosnu politiku na sveučilištu u Hamburgu. Činjenica da su 'britanski piloti bombardirali srpske rafinerije dok su britanski brodovi istodobno dostavljali Srbima naftu' pokazuje da se usprkos ratu jako dobro posluje, napominje Karadi. No, ni embargo neće ništa promijeniti u pogledu zločina na Kosovu, ističe on: 'Srbi mogu dovršiti protjerivanje stanovništva i s malom količinom benzina'. Naravno, embargo će pogoditi jugoslavensku privredu, ali presijecanje krijumčarskih kanala zahtijeva osnivanje 'fonda za embargo', kako bi se nadoknadili gubici koje trpe susjedne države, smatra istraživač mirovnih pitanja. Gospodarska blokada određene zemlje 'još nije domišljena kao instrument' i teško ju je nadzirati, upozorava Karadi. 'Jedini uspješni embargo bila je dugoročna i ustrajna blokada Južne Afrike u vrijeme apartheida', ocjenjuje Karadi. Djelotvorna blokada Jugoslavije trebala je biti uspostavljena nakon Daytonskog sporazuma, 1996. godine. Umjesto toga, trgovinska su ograničenja ukinuta", podsjeća Bernhard Poetter.