NJ 21. IV. SZ: EMBARGO NA DOSTAVU NAFTE SRJ SPORAN ZBOG RUSIJE ALI I SAMOG NATO-A

vanje/financije NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 21. IV. 1999. NATO nejedinstven glede embarga na dostavu nafte Jugoslaviji "NATO bi se mogao suočiti s političkom kušnjom zbog uvođenja blokade dostave nafte Jugoslaviji. Pariz i Washington već su se dobrano posvađali. Na inzistiranje vrhovnoga zapovjednika NATO-a, američkog generala Wesleya Clarka, američka vlada zatražila je obustavu svih pošiljaka nafte koje prolaze Jadranom. U tom bi slučaju ratni brodovi zapadnog saveza trebali po potrebi i silom onemogućavati inozemnim tankerima pristup jugoslavenskim lukama. Doduše, među europskim saveznicima vlada sumnja glede te moguće daljnje eskalacije rata na Kosovu. Francuska vlada inzistira na odgovarajućem mandatu Vijeća sigurnosti UN. U utorak je taj zahtjev podupro i grčki ministar vanjskih poslova Giorgios Papandreou. On je također dodao da je 'potpuni embargo mogao funkcionirati kao sredstvo pritiska prije a mogao bi biti koristan i kao kaznena mjera protiv Jugoslavije nakon bombardiranja'. Gledano iz vojne perspektive, embargo na dostavu nafte sasvim je logičan potez. Budući da zračni napadi još nisu naveli srpskog diktatora Slobodana Miloševića na popuštanje, zapadni savez igra danas na kartu dugotrajnijeg, iscrpljujućeg rata. Cilj je blokada jugoslavenske ratne mašinerije. Po tvrdnjama NATO-a zračni napadi iz proteklih dana već su uništili 70 posto jugoslavenskih skladišta nafte. Kapaciteti rafinerija uvelike su suženi. Više ne postoji ni praktična mogućnost prijevoza nafte Dunavom jer uništeni mostovi onemogućuju riječnu plovidbu. Doduše, Srbija još može nabavljati naftu preko jadranske luke Bar u Crnoj Gori, ali Amerikanci joj sada blokadom žele oduzeti tu mogućnost. U svakom slučaju, gledano iz međunarodnopravne perspektive, embargo koji bi objavio sam NATO bio bi sporan. Doduše, već za vrijeme rata u Bosni između 1992. i 1995. Srbiji su nametnute opsežne gospodarske sankcije, ali one su bile utemeljene na odgovarajućoj odluci Ujedinjenih naroda. Osjetljivo pitanje vrti se oko vojne provedbe embarga. NATO bi po potrebi morao upotrebljavati silu i protiv tankera drugih nacionalnosti. To bi moglo izazvati daljnje teške posljedice u odnosima s ruskom vladom, koja ionako odbija primjenu vojne sile protiv Jugoslavije. Moskva zasad podupire samo embargo na dostavu oružja koji je Vijeće sigurnosti UN uvelo 1998. godine rezolucijom 1160. Europska unija i SAD uvele su i dodatne sankcije - primjerice zabranu ulaganja i zamrzavanje srpske imovine u inozemstvu. Osim toga, EU je postigla i sporazum o zabrani slijetanja jugoslavenskih zrakoplova na njezinu teritoriju. U Bruxellesu ističu da Washington očekuje da će njegovi saveznici odobriti embargo na dostavu nafte najkasnije krajem ovog tjedna. To bi još moglo izazvati žestoke rasprave u tijelima NATO-a. Kritičari ionako upozoravaju da je proces usuglašavanja u zapadnom savezu previše spor i dug. Planovi vojnih dužnosnika moraju biti stavljeni na glasovanje u Vijeću NATO-a, tijelu sačinjenom od 19 veleposlanika pri NATO-u. U načelu vrijedi princip konsenzusa", podsjeća Andreas Oldag na kraju članka.