ZAGREB, 28. travnja (Hina) - Utješite se, i najpametnijima se događa da pod stare dane postanu zaboravni. U težim slučajevima zaboravljaju sve ili gotovo sve! Među ostalima, to se dogodilo i velikom hrvatskom učenjaku i nobelovcu
Leopoldu Ružički (1887-1976), piše Nenad Trinajstić s Instituta Ruđer Bošković u stručnom časopisu Polimeri.
ZAGREB, 28. travnja (Hina) - Utješite se, i najpametnijima se
događa da pod stare dane postanu zaboravni. U težim slučajevima
zaboravljaju sve ili gotovo sve! Među ostalima, to se dogodilo i
velikom hrvatskom učenjaku i nobelovcu Leopoldu Ružički (1887-
1976), piše Nenad Trinajstić s Instituta Ruđer Bošković u stručnom
časopisu Polimeri. #L#
Iako Ružička nije nikad djelovao u Hrvatskoj utjecao je na razvoj
kemije u nas, jer su hrvatski kemičari u njemu čitav niz godina
imali (nedostižan) uzor predanog istraživača i znanstvenika.
Naime, bilo mu je ponuđeno mjesto profesora na Tehničkoj visokoj
školi u Zagrebu, što je on odbio. Zna se da je odigrao i važnu ulogu u
znanstvenoj karijeri drugog našeg nobelovca Vladimira Preloga
(1906-1998).
Veliki Leopold Ružička, koji nije baš osobito često posjećivao
domovinu, niti imao prilike često govoriti hrvatskim jezikom, te
koji je 1939. godine s njemačkim kemičarem A. F. J. Butenandtom
podijelio Nobelovu nagradu, što nesporno svjedoči o njegovim
visokim intelektualnim dosezima, pred smrt je zaboravio sve osim
događaja iz svoje mladosti u Vukovaru i Osijeku, te sve jezike što
ih je naučio i govorio - osim materinjeg.
Žalosno je, ističe autor napisa, da oko njega nije bilo nikoga tko
bi ga mogao razumjeti. Kao što je poznato, umro je u tuđini u
Mammernu na Bodenskom jezeru dok se oporavljao poslije operacije.
Ako ste postali zaboravni, tješite se, takve se stvari događaju i
puno pametnijima od vas.
(Hina) ld ld