RDW 22. IV. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 22. IV. 1999. Pregled tiska I danas su dnevni listovi u Njemačkoj puni komentara o ratu na Kosovu, izbjeglicama i mirovnim planovima i inicijativama. Tako hamburški tabloid BILD piše: Ne postoji ni njemačko, ni europsko, a ni transatlantsko oduševljenje ratom na Kosovu. Nitko ne želi zauzeti Jugoslaviju. NATO samo želi zaustaviti progone, omogućiti povratak izbjeglica i stvoriti mir. I to oružjem jer drukčije to ne ide. Mnogi članovi stranke Zelenih i pristaše mirovnog pokreta u načelu su protiv rata. Protiv svakog rata. I to je dobro i za pohvalu. Ali ako su preuzeli odgovornost kao koalicijski partner u jednoj vladi, tada u savezu međunarodna obveza i spremnost pružanja humanitarne pomoći imaju prednost. Ukoliko to politička baza Zelenih ne shvati i nastavi s pritiskom na svoje zastupnike u Bundestagu, vlast Zelenih mogla bi biti pri kraju, a time i crveno- zelena koalicija, ali ne i Milošević i katastrofa na Kosovu. Sličnog je mišljenja i NEUE OSNABRUECKER ZEITUNG: Najvažnije odluke o Bundeswehru trenutno se donose u glavnom stožeru NATO-a. To vrijedi i za slanje daljnjih njemačkih snaga u Albaniju. Ukoliko zapadni vojni savez zatraži dodatne njemačke snage u okviru sukoba na Kosovu, tada se njemačka vlada neće moći suprotstaviti. Solidarnost u NATO-u ima veću težinu nego obzir prema dijelovima koalicijskog partnera na vlasti. O mogućoj krizi njemačke vlade piše i hamburški tjednik DIE ZEIT: Rat na Kosovu otkriva činjenicu da se njemačka crveno-zelena vlada nalazi na vrlo klimavim nogama. Ona se može raspasti zapravo i prije no što je započela s radom. Hoćemo li od jeseni kada se njemačka vlada definitivno seli u Berlin, pod kupolom Normana Fostera, slušati predstavnike nove vlade velike koalicije? Da li je to ono što se želi? Rat se pokazao kao veliki izazov za crveno-zelenu koaliciju, ali posebno za Zelene. Oni sada moraju dati svoj glas onome što nikada nisu htjeli - uporabi vojne sile - i to ne zbog oportunizma već jednostavno jer nema alternative. Pravi izazov za crveno-zelenu koaliciju nije rat već Europa i to čitava Europa, što je mnogo više od Maastrichta i euro-zone. Berlinski lijevo orijentirani dnevnik NEUES DEUTSCHLAND tvrdi da je u četiri 'NATO' tjedna prognano više kosovskih Albanaca, što zbog straha, a što od Srba, nego u godinu dana ranije i nastavlja: Stoga su izjave političara da neće primiti više izbjeglica više nego drske. Prije rata su glasno trubili da se na Kosovu mora intervenirati kako Albanci ne bi kao nekoć Bosanci stizali u Njemačku. Sada su ponovno intervenirali i rijeke izbjeglica su ponovno nabujale. Pomoći žrtvama vlastite promašene politike bilo bi ono najmanje što bi trebalo učiniti. Umjesto toga iz dana u dan 'probodenih srca' promatraju se preko televizije nova lica rata... O najnovijim naporima zaustavljanja rata na Kosovu list WESTFALENPOST bilježi: Sada će i Viktor Černomirdin pokušati dati svoj prilog dovršenju rata na Kosovu. Kao posebni povjerenik ruske vlade koji je ponovno aktiviran, u kovčegu će najvjerojatnije imati plan od šest točaka ruskog ministra vanjskih poslova Ivanova. Najvjerojatnije će se i on iz Beograda vratiti bez uspjeha. Černomirdin naime ne može ništa ponuditi ili posredovati što bi srpskoga gospodara rata moglo omekšati: niti obustavu NATO-ovih napada, niti odustajanje od postavljenih uvjeta, niti odbijanje prijama Jugoslavije u rusko-bjelorusku uniju. A moskovski demonstrativan bojkot jubilarne proslave postojanja NATO-a Milošević drži samo po sebi razumljivim. O jučerašnjem pokolju u jednoj američkoj školi u kojem su dva mladića ubila 15 osoba, a više od 20 teško povrijedili, list MANNHEIMER MORGEN piše: Mržnja, očaj i nedostatak tolerancije ne mogu se ukloniti zabranom prodaje i nošenja oružja. Njih se ne može istrijebiti kao ni ljudsku glupost. Njih se mora dnevno suzbijati, na svim mjestima, neumorno. I to kako u Littletonu, tako i u Prištini ili drugdje. Međutim, boriti se protiv mržnje, očaja i nedostatka tolerancije mnogo je teže ako je sve lakši pristup oružju. Američki učenici moraju naučiti rješavati sukobe riječima, a ne oružjem, rekao je Bill Clinton. Kako samo ima pravo. Međutim, prije nego što mir dobije svoju šansu, mora se oružje staviti pod ključ. A za to se mora imati hrabrosti, kako u Coloradu tako i na Kosovu. (RDW)