NJ 22.IV. SZ:NAFTA PRODULJUJE RAT

oslovanje/financije NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 22. IV. 1999. Mazivo za srpski ratni stroj "Zapadnom vojnom savezu više nema uzmaka u ratu za Kosovo. Odlučnost saveza 'potpuna' je i 'apsolutna', objavio je britanski premijer Tony Blair. Ovih će dana u regiju sukoba biti prebačene tisuće vojnika i stotine zrakoplova. Čini se da je NATO odlučio upotrijebiti sva sredstva kako bi dobio rat. Istodobno neke članice NATO-a pokušavaju također svim sredstvima sačuvati svoje poslove od rata. Sve se vrti oko nafte, a stanje gotovo i ne može biti paradoksalnije. Prvo o logici rata: jugoslavenske rafinerije i skladišta nafte prioritetni su ciljevi zračnih udara. Vatra je navodno već progutala veliki dio jugoslavenskih zaliha goriva - a NATO već slavi taj rezultat kao veliki uspjeh svojih četverotjednih napada. Srpskim oružanim snagama treba zavrnuti slavinu iz koje se opskrbljuju gorivom - treba ih učiniti nepokretnim a time i nesposobnima za borbu. No, prijeđimo sada na logiku novca: naime, unatoč bombardiranju, NATO-ve članice još sudjeluju u podmazivanju Miloševićeva ratnog stroja. Dok zrakoplovi dižu u zrak zalihe nafte, brodovi i tankeri i dalje je dovoze u zemlju. Čak je i američka kompanija Texaco dostavljala naftu u Jugoslaviju sve do 10. travnja, dakle gotovo tri tjedna nakon početka rata. Istodobno je Mađarska, kao članica NATO-a, 11. travnja zapriječila ruskom konvoju s pomoći prolaz prema Jugoslaviji jer su teretnjaci između ostalog ukrcali i naftu. Tom bi licemjerju sada trebao doći kraj: američka vlada opravdano zahtijeva uvođenje embarga na dostavu nafte Jugoslaviji. Tko se priprema za iscrpljujući rat, mora u prvom redu presjeći protivnikove opskrbne puteve. No, spomenuti zahtjev SAD dirnuo je osjetljiv živac u nekim dijelovima Europe. U tom kontekstu treba prvo spomenuti Talijane i Grke, koji su se odmah žestoko usprotivili prekidu slanja nafte. Naime, obje su se zemlje u puno navrata uvjerile da se na Balkanu ratovi, krize i poslovi mogu odlično dopunjavati. Već za vrijeme rata u Bosni, kada je na snazi bio embargo UN, grčki su teretnjaci preko Makedonije opskrbljivali srpske susjede najnužnijim potrepštinama. Nadalje, Grci i Talijani zajedno su u ljeto 1997. pomogli tada uzdrmanom Miloševićevu režimu sudjelovanjem u srpskom Telekomu, kojem su ubrizgali financijsku injekciju od nekoliko milijarda. Takav posao očito stvara veze koje traju i u vrijeme rata. Osim toga, Francuska očituje pravne dvojbe glede blokade dostave nafte preko Jadrana - što je gotovo groteskni prigovor, s obzirom činjenicu da napadi na Jugoslaviju nisu pokriveni Poveljom UN. Unatoč tomu, rat je moguće opravdati - i to kao humanitarnu intervenciju. No, poslovanje za vrijeme rata nije moguće opravdati. Ono potkopava vjerodostojnost NATO-a i - što je još gore - produljuje rat", upozorava Peter Muench.