ŠV 21.IV.NZZ: FRANCUZI NE ŽELE REPRIZU PERZIJSKOG ZALJEVA U JADRANU

ovi ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 21. IV. 1999. Francuski prigovori na račun NATO-va ratovanja "Zamalo mjesec dana nakon početka NATO-vih zračnih udara na Srbiju, u francuskoj javnosti počela se, unatoč stalnoj potpori vojnoj akciji, širiti i sumnja glede uspješnosti strategije isključivo zračnog rata. Osim toga, Francuska i dalje ostaje vjerna svojoj ulozi neugodnog saveznika, stečenoj zahvaljujući prigovorima na račun inzistiranja Washingtona na blokadi u Jadranu radi presijecanja dostave nafte Srbiji preko crnogorske luke Bar. Francuski ministar vanjskih poslova Vedrine uvjeravao je u utorak da ne postoji razlika u mišljenjima oko cilja takve blokade ali je dodao da prethodno treba stvoriti solidnu pravnu osnovu za taj potez. Vedrine je istodobno kritizirao 'ponešto grub nastup' Amerikanaca prilikom podastiranja tog prijedoga NATO-u. Pretvaranje Jadrana u Perzijski zaljev baš i nije pretjerano dobra ideja, ocijenio je šef francuske diplomacije. Po mišljenju Francuza, instaliranje pomorske blokade zahtijevalo bi odgovarajuću odluku Vijeća sigurnosti UN. Jednostrana blokada, koju međunarodno pravo smatra neprijateljskim činom, mogla bi po toj argumentativnoj logici rezultirati širenjem sukoba, iako je po službenom tumačenju zasad još riječ tek o ograničenoj 'akciji prisile' a ne o ratu. Stoga Pariz želi da pomorsku blokadu, usmjerenu na presijecanje dostave nafte Srbiji, zamijeni odgovarajući dogovor svih članica EU i država-susjeda krnje Jugoslavije. Nedavno se ljevičarski list 'Liberation' u prikazu pozadine francuskoga sudjelovanja u NATO-voj vojnoj akciji pozvao na Elizejsku palaču, napomenuvši da se Francuska prilično izolirala u okviru NATO-a svojim vetom na prijelaz na treću fazu zračnog rata. Taj veto na napade na stvarna središta moći srpskog vođe Miloševića uložen je zbog Rusije i otklanjanja prijetnje širenja rata, istaknuto je u toj verziji, koju je američka strana nešto kasnije zanijekala. Sada je francuski ministar vanjskih poslova Vedrine najavio da će u okviru nadolazećeg pojačanja savezničkih zračnih oružanih snaga biti povećan i broj objekata koji će biti napadnuti. No, Vedrine je istodobno napomenuo da nije riječ o novoj kategoriji objekata napada. Uvjeravajući da sada u prvom redu treba ustrajati a ne mijenjati strategiju, Vedrine je nekoliko puta podsjetio da je cijeli savez prilikom pokretanja operacije 'Saveznička snaga' odbcio operaciju kopnenih oružanih snaga. Posljedica sadašnjih zračnih napada postajat će s vremenom sve vidljivija, smatra francuski ministar vanjskih poslova, koji je prije zamalo četiri tjedna izjavio da je uspjeh savezničkih vojnih udara 'pitanje dana a ne tjedana'. Kao što je prije nekog vremena učinio i francuski ministar obrane Richard, i Vedrine je nagovijestio scenarij angažmana kopnenih snaga, koji ne bi imao karakter 'invazije' na Kosovo, već bi bio utemeljen na odgovarajućoj odluci Vijeća sigurnosti UN u okviru političkog rješenja - po potrebi i usprkos otporu Slobodana Miloševića. Ne htijući isključiti mogućnost prijelaza na rat na terenu, Richard je pak ponovio istu perspektivu, koja bi po njegovu mišljenju trebala biti nazvana 'entree en force' ('nasilan ulazak' - op. prev.). Tom je prilikom francuski ministar obrane nazvao Miloševića 'diktatorom, koji je uzeo dva milijuna talaca'. Vedrine je prvi put kao opći dalji cilj naveo promjenu vlasti u Srbiji, utvrdivši da se u tom pogledu Rusi načelno slažu sa Zapadom. Doduše, pomalo proturječnom ogradom Vedrine je dodao da je NATO intervenirao zbog nepodnošljivog stanja na Kosovu a ne radi svrgavanja vlasti u Srbiji. Iz plana iz Rambouilleta trebao bi po Vedrineu i dalje biti aktualan koncept autonomije Kosova, budući da bi jamčenje pune neovisnosti moglo izazvati neprihvatljive posljedice. Istodobno više nije prihvatljivo čak ni stacioniranje tek simboličnog kontingenta srpskih snaga, ocijenio je francuski ministar vanjskih poslova, koji je također izjavio da je nužna uspostava privremene međunarodne uprave u pokrajini Kosovo. Multinacionalne nadzorne oružane snage, koje bi trebale obuhvatiti i Ruse i kontingente neutralnih država, ne bi smjele biti podvrgnute zapovjednom sustavu utemeljenom na načelu dva ključa jer je ovaj donio loša iskustva u Bosni. Dok pespektiva nadzornih oružanih snaga i dalje zvuči prilično teoretski, sve su učestalije ocjene da su pojačanje savezničkih oružanih snaga, koje bi trebalo omogućiti 24-satni angažman, i ponajprije gomilanje sve većeg broja vojnih postrojba usprkos svim demantijima zapravo znakovi bitno intenziviranog oblika ratovanja s mogućnošću kasnije ofenzive na terenu. Francuska je povećala broj svojih zrakoplova koji sudjeluju u operaciji na više od 70. Osim toga, Pariz šalje i dodatna sredstva za izviđanje, uključujući bespilotne letjelice i poseban helikopter za izviđanje na daljinu 'Horizon', koji bi trebali ući u sastav francuske brigade, stacionirane u Makedoniji. Na jugu Francuske okupljaju se ne samo oklopni transporteri već i tenkovi i tenkovske haubice, koje čekaju na ukrcavanje na brodove. Usprkos već sada neuobičajeno dugotrajnom angažmanu, nosač zrakoplova 'Foch' ostaje u Jadranu budući da Francuska ne rasplaže još jednom takvom brodskom postrojbom. Dosada vidljivo gomilanje francuskih oružanih snaga, koje bi službeno trebale igrati ulogu kasnije oružane sile-jamca, ni izdaleka nije doseglo razmjere napora, poduzetih prije više od osam godina tijekom rata u Zaljevu. U međuvremenu umirovljeni ondašnji načelnik glavnog stožera francuskih oružanih snaga Schmitt kritizirao je savezničku strategiju protiv Srbije, proglasivši otvoreno objavljeno odustajanje od kopnenog napada kardinalnom greškom. Zračni napadi, kojima je po riječima sadašnjeg načelnika glavnog stožera francuskih oružanih snaga Kelchea uništeno 10 do 15 posto srpskog borbenog potencijala, nisu dovoljni, napomenuo je Schmitt. Sve snage, okupljene početkom operacije, utemljene su na potcjenjivanju protivnika, zaključio je schmitt u svojoj analizi, po kojoj će se angažman kopnenih postrojbi pokazati neizbježnim. Trenutno je pozornost javnosti fokusirana na premještanje američkih višecjevnih raketnih bacača i padobranaca 82. desantne divizije u Albaniju te ponajprije na helikoptere za borbu protiv tenkova 'Apache', koji su već prije nekoliko dana poletjeli iz Njemačke kroz dolinu Rhone u smjeru Italije. 'NATO se bliži terenu', glasio je udarni naslov u 'Liberationu' povodom slanja tih zvijeri, koje su nazvane po slavnom indijanskom plemenu i trebale bi po očekivanjima izvesti upravo nevjerojatna čudesa nalik spasilačkim akcijama američke konjice na kraju nekog westerna", napominje na kraju izvješća Christian Mueller.